Najposjećeniji spektakl na svijetu VS blagdanska predstava broj jedan u SAD-u. Tko je pobijedio?

Najtraženiji plesni spektakl  "Lord of the Dance" došao je u Hrvatsku, točnije u Zadar. Ovakvi i slični natpisi krasili su tiskane i elektroničke medije diljem zemlje. Odličan marketinški potez, jer kad se nešto proglasi naj onda svi moramo biti prisutni makar ne znali ništa o tome.

Igrom slučaja i sreće, i ja sam tako postala dio tog plesnog showa. Namjerno se nisam htjela raspitati više od onoga što sam znala kako mi ne bi pokvarilo sam doživljaj kada nastup zaista krene. Zato je google ostao zakinut ovaj put za svaku vrstu istraživanja o ovome pojmu.

Prije dvije godine imala sam priliku gledati nastup The Rockettesa u Radio City Music Hall-u u New Yorku. Isplati se proguglati malo više o njima ili pogledati na YouTube-u ako vas zanima. To je bio najveći plesni spektakl koji sam ikada gledala. Potajno sam se nadala u sebi da me zbog te činjenice neće razočarati ova predstava.

The Rockettes su izvanredan primjer usklađenosti pokreta trideset i šest plesačica, što definitivno nije lako postići. Disciplina ljudskog tijela ovdje je u prvom planu. Ne može se ni izostaviti činjenica da su im rekviziti poprilično zapanjujući s obzirom da je to predstava koja se odvija u zatvorenoj dvorani impresivnog izgleda. Sve ovo je zaslužno za sveukupan dojam.

Njihov nastup je jedna mješavina starog i novoga odnosno tehnologije i tradicije. U 3D animaciji gledate dolazak Djeda Božičnjaka, a pogodite tko su sobovi? Trideset i šest predivnih plesačica koje vuku saonice. Kada pomislite da je ovo vrhunac, te iste mlade dame odjednom plešu na tipičnom turističkom autobusu i vode vas kroz New York. No, ova božićna predstava zadržala je i dio tradicije, te se u jednom dijelu predstave pojavljuju žive jaslice. Sve bi to bilo normalno da na pozornici nisu i deve i ovce i svašta...

Za mene je vrhunac nastupa ples drvenih vojnika, iz baleta Ščelkunčik, Petra Iljiča Čajkovskog.  Ponovo, trideset i šest plesačica isprepliće se, lako i bez napora, u preciznim, besprijekornim vojničkim formacijama i na kraju se, jedna po jedna, polako, ruše u jednoj, ravnoj crti, poput domina.

Nakon ovoga mislite da vas više ništa ne može oduševiti i onda se pojave oni - Lord of the Dance. Danima slušate najave i jedva čekate. Slušate i ljude koji se bune da je preskupa cijena ulaznica, ali brzo su planule. Pa valjda vrijede toliko. Uvijek se nešto bunimo.

I napokon dođe taj dan. Ulazite u velebno zdanje nove zadarske dvorane, imate gotovo najskuplje ulaznice i sigurni ste da vrijede svakog centa odnosno lipe. Show može početi.

Na žalost, kreće prvo razočaranje. Ne vidim pola pozornice iako sam gotovo najbliže. Ne razumijem, ovo bi trebale biti najjeftinije, a ne najskuplje ulaznice. Kladim se da oni sa zadnjeg sjedala na tribinama imaju bolji pogled. Pokušavam se oraspoložiti i ne dozvoliti da mi to baš u potpunosti pokvari dojam.

Kreće predstava i cijelo vrijeme se nadam da će se napokon dogoditi nešto što će izbaciti sve moje negativne misli, ali to se ne događa. Oduševljavaju me pojedini dijelovi, najviše oni muški zbog stepanja. Djevojke mi se čine puno monotonije od njih, a da ne spominjem onu tetu koja pjeva. 

Svi zajedno ne djeluju mi baš toliko usklađeno i uvježbano. Osjećam neku nesigurnost u pojedinim dijelovima nastupa. Pauza od dvadeset minuta čini se preduga. Mogao je bar neki bend svirati malo irske glazbe u tom periodu da nas zadrže u atmosferi tijekom cijelog nastupa.

Drugi dio popravlja dojam. Postaje puno zanimljivije iako i dalje nekako nedorečeno. Sam kraj me najviše oduševljava i to zbog ovacija publike i cijele atmosfere koja postaje nekako veselija. Na kraju, teško priznajem sebi da je to to i žalim što sam gledala The Rockettes jer su mi kriterije pogurale skroz do najviše letvice.

Nekako, vidim da su ljudi oduševljeni no nisam jedina sa malo manje oduševljenim stajalištem. Čula sam komentar od osobe koja je već gledala ovu predstavu samo sa originalnim postavom kako je ovo balkanska verzija i na kraju ipak proguglam malo i shvatim da je čovjek u pravu.

Postoje tri različita postava koja u svijetu u isto vrijeme održavaju predstave. Činjenica je da je ovo najtraženija predstava, ali kvaliteta je zasigurno različita u te tri skupine.

Ipak, dojmilo me se nešto što bi primijetio samo netko tko se više bavi samim marketingom i turizmom, a manje plesom. Za vrijeme nastupa, na velikim ekranima vrtile su se razne animacije ovisno o tematici plesa. U jednom trenutku tijekom nastupa prikazivale su se predivne slike Irske. Muzika, slika, ples... Poželjela sam otputovati iste sekunde. To je ono što je u cijelom konceptu zaslužilo čistu peticu. Najtraženiji spektakl diljem svijeta odrađuje odličnu marketinšku kampanju za irski turizam. Izvanredno.

Ispada da sam ih skroz ogadila, no nije tako. Predstava je bila zaista lijepa, ali za nešto što se proglašava naj naj ja sam očekivala puno više. Blagdanska predstava broj jedan u Sjedinjenim američkim državama ipak je ostala broj jedan i u mome srcu.