Putujuća karavana ili bolje rečeno putujući cirkus koji se odaziva na ime Predizborna kampanja nastanio se i u našem Gradu. Očekivali smo ga, navikli smo se na svakojake cirkuse. Pripremali smo se. Psihički više. A onda je počeo stampedo. Koliko god se mi pripremali na to, Oni nas uspiju iznenaditi.

Štandovi duginih boja okupirali su centar grada i pokoji gradski kvart. Ako ste, kao i ja, često Grinch koji njurga na sve i svašta, razumijete o čemu se ovdje zaista radi. Nije meni što nam je država u rasulu, nego što ovi političari nas koji smo im osigurali udobne fotelje za njihove gospodske guzice, smatraju potpunim idiotima.

Ta teta koja kaže da nam je premijerka koja nas vodi u bolje sutra, smiješi se s loše retuširanih plakata s plavom pozadinom. Na spotovima nabraja što je sve njena stranka napravila do sada i što će sve učiniti ako ih ponovno izaberemo. Obraća se iz svog ureda napaćenom narodu i uvjerava ih kako je čistku počela u vlastitim redovima, ali neće na tome stati. Kako smo došli do te točke kad je korupcija u svojem dvorištu za pohvalu?

Ovi drugi koji su se nazvali prema glasanju jedne životinje, obraćaju se narodu uvjereni kako se obraćaju na njihovoj razini. Pa tako opet sjede u uredu dok mali hrvatski čovjek okopava polje, ide na posao u 6 ujutro i tako dalje. I oni imaju plan. Da ti dođe plakati od sreće kad vidiš u kakvim smo rukama. Osobno ne vidim veliku korist od silnih milijuna utrošenih u kampanju. I gdje ste pobogu bili do sada? Još mi je najbolji onaj dio kampanje kad se oni kao druže s građanima, jer mi smo ipak najvažniji.

Tu zaista ima svega. Od dijeljenja promotivnog materijala, koji se ove godine sveo na papirnate maramice i spužvice za pranje suđa, do dijeljenja korisnih savjeta uz kilo jabuka ili pak koju krafnu. Maštovito, nema što. Da ne zaboravim sendvič od pršuta, to se nikako ne smije zaboraviti. Računa li se to kao kupovanje glasova? Jadna nam majka ako se itko proda za kakav komad potrošne robe ili pak prehrambeni artikl. Mi smo kako god okrenete, sredstvo kojim oni dolaze do cilja.

Mogu oni nama trabunjati kako sve to čine radi nas, ne pušim vam ja te fore. Mladi vam se izruguju i ne vjeruju vam ni slovca. Jednog jedinog. Kad smo došli do toga da nam je ponestalo kruha pa se zadovoljavamo mrvicama igara? Poput onih televizijskih promidžbenih minuta. Ma znate, onaj termin na televiziji kad poslije Dnevnika ide mješavina svega što su stranke radile taj ili prethodni dan, doživljavam kao relaksaciju. Ozbiljno, bolje je od bilo kakve komedije.

Tih pola sata izbornog bonusa moj mozak odluta negdje daleko i iskreno se nasmijem svakakvim redikulima koji tvrde kako su baš oni pravi izbor za nas. Svega mi, ako to nije vrhunska zabava uz kokice i domaću atmosferu. Sve da bi došli do tog dragocjenog glasa koji će nam promijeniti život. Jedan čovjek, jedan glas. Koliko ljudi koji imaju pravo glasa, toliko i glasačkih listića. Svugdje, samo ne u Hrvatskoj. Znate, u ovoj državi vam i mrtvi glasuju. Čemu više da se čudimo?

Hrvatska je moderna europska država koja počiva na demokratskim načelima. U teoriji. U praksi? Što da vam kažem, živimo u istoj državi. Sve znate. Očekivala sam cirkus. Očekivala sam čak i veći cirkus. Očekivala sam iskakanje iz pašteta, torti, iza svakog kantuna. Ali da će Kerum Kosorici zapivati „Lipa si lipa, anđeli ti sliče"... Ta opcija nije postojala ni u noćnim morama. Ako mu karijera velikog gospodarstvenika i političara propadne, ja mu iskreno predlažem da se prijavi na „Hrvatska traži zvijezdu". Ima šanse, ne mislite li?

I jedni i drugi obećali su i brda i doline. Ja ni jednima ni drugima, ni malima ni velikima, ne vjerujem niti jednu jedinu riječ. Jer će čim se uspnu na pijedestal pobjednika, prigodno dobiti amneziju. Onu najgore vrste. Pa vam sva njihova obećanja lijepo padnu u vodu. Onu najmutniju gdje se ne vidi dno. Predlažem da za četiri godine napravimo potpuni obrat. Lijepo bez kampanje, samo jedan dan preko zvona za uzbunu doznamo kako su sutra izbori.

Tanana! Poštovani birači, uzdajte se u se i glasajte prema vlastitoj savjesti! Pa da onda vidimo kakvog učinka ima ovaj cirkus koja kampanja se zove. Pripremite se na bombardiranje. Pripremite se za nedjelju. Tad ćemo preko noći postati druga država. Ako je vjerovati Njima. Oni, poznato je, nikad ne lažu. Ali gdje je taj Chuck Norris kad ga trebamo?