Kako već i ptice na grani znaju, prije nekoliko dana objavljene su nominacije za najprestižniju filmsku nagradu, Oskar.

Iako su mnogi već davno digli ruke od te svojevrsne parade kiča i razvikanih filmova kojima (hm, bar većini) tamo nije niti mjesto, mišljenja sam kako se stvari ipak kreću u nekom daleko pozitivnijem smjeru.

Bacite li pogled na listu nominiranih filmova (kategorija najboljeg dugometražnog) i sami ćete zaključiti kako među kandidatima baš i nema 'velikih studijskih igrača'. Štoviše, niti jedan od nominiranih filmova (op.a. u glavnim kategorijama) budžetom nije premašio cifru od 50 milijuna dolara.

Jackie (2016) Režija: Pablo Larraín Uloge: Natalie Portman, Peter Sarsgaard, Greta Gerwig, Billy Crudup, John Hurt, Richard E. Grant, Caspar Phillipson, Beth Grant, John Carroll Lynch, Max Casella... Žanr: Biografski, drama Trajanje: 99 min.

Mahom prevladavaju naslovi koji progovaraju o nekim posve intimnim i ozbiljnim pričama, personama, događajima i problemima, i izuzev ''La La Landa'' malo koji od kandidata odiše nekim veselim i šarenim tonom. U neka davnija vremena, iza biografskog filma o najslavnijom 'Prvoj Dami' - Jacqueline 'Jackie' Kennedy stajao bi neki veliki filmski studio sa zvučnim redateljskim imenom, produkcijom koja bi nas zaslijepila raskošnim kulisama, glamurom i masovnim scenama, a glumci bi dobili scenarij koji mogu prožvakati u tren posla bez kapi znoja. E, pa sad nisu takva vremena. Napokon je stiglo vrijeme da dobijemo jedan intimniji pogled u stanje uma dotične 'Jackie'.

Radnja filma se odvija (bez kronološkog redoslijeda) u danima prije, za vrijeme i poslije atentata na Johna F. Kennedya (C. Phillipson) i prati 'Prvu Damu' - Jacqueline 'Jackie' Kennedy (N.Portman) koja se kroz intimnu ispovijest/intervju s novinarom (B.Crudup) 'Life' magazina prisjeća događaja koji su je obilježili za sva vremena...

Treba li nam još jedno 'filmsko kopanje' po (američkoj) prošlosti? Zar nakon pustih biografskih drama o predsjednicima (''Nixon'', ''W.'', ''Lincoln'', etc.) trebamo još i film o jednoj 'Prvoj Dami'? Izgleda da trebamo. Zašto? Zato što ovo nije tipična biografska drama na kakve smo navikli. Ovdje gotovo da nema niti spomena politike, teorija zavjere i zakulisnih igara. Ovo je jedan posve intiman pogled na život (točnije nekoliko dana) slavne 'Jackie'.

Kad se 22 studenog 1963. u Dallasu dogodio taj gnjusni čin (op.a. atentat na Kennedya) koji je bacio moćni S.A.D. na koljena i šokirao svijet, malo tko se u tim trenutcima zapitao što se točno događa u glavi predsjednikove supruge. Od krvavog svjedočanstva njegovih posljednjih trenutaka, pokušaja oporavka od šoka i tvrdoglavog inzistiranja za organiziranjem svečanog mimohoda u čast njezina supruga, Jackie je proživjela pakao iz kojeg se izvukla na trijumfalan i nezaboravan način.  

Neki će reći kako je mudro iskoristila svojih 15 minuta slave i od tragičnog događaja napravila cirkus u kojem je bila glavna atrakcija i ti neki neće biti u potpunosti u krivu. No, Jackie nije bila samo osoba željna slave. Ona je bila i supruga i majka, žrtva i pobjednik. 

Takvu kompleksnu ličnost, savršeno je utjelovila izuzetno uvjerljiva Natalie Portman. 

Portmanica je Jackienu mimiku, govor i pokrete iskopirala do savršenstva, a onda nam je to isto savršenstvo kroz krupne kadrove, klaustrofobičnu i anksioznu atmosferu (popraćenu proganjajućom glazbom Mice Levia), renomirani čileanski autor Pablo Larraín (''El Club'', ''No'', Neruda''...) samo tako istresao u lice. Da će ipak baš svi biti oduševljeni ovim sumornim prikazom pada 'Camelota' i Guinevereinog oproštaja s voljenim Arthurom (naravno, aludiram na Bijelu Kuću, Jackie i J.F.K.-a), nisam posve siguran. Mnoge će zasmetati spori ritam filma i 'neuredno' posloženi prizori koji anemično i agonizirajuće dočaravaju Jackien kaos u glavi, no upravo to i jest bila ideja scenarija Noaha Oppenheima.

Kako bi to u izgledalo u prvotno zamišljenoj TV seriji, ne znam, no znam da smo dobili još jednu izuzetnu glumačku rolu Natalie Portman (spomenut ću usput i odličnog Petera Sarsgaarda u ulozi Bobbya Kennedya, odnosno, friško preminulog britanskog glumačkog velikana Johna Hurta u malenoj ali upečatljivoj ulozi svećenika) i priču kakvu ne viđamo često u sličnim biografskim dramama.

Na kraju ću reći i to da je film ''Jackie'' skupio ukupno 3 nominacije (za najbolju glavnu žensku ulogu, najbolju kostimografiju i najbolju originalnu glazbu) za gore spomenutog Oskara, a hoće li se u glamuroznoj večeri nagradi veseliti Portmanica ili njezine kolegice, saznati ćete na vrijeme.