Nakon odabira najboljih u minuloj odnosno predstavljanja najzanimljivijih filmskih naslova u tekućoj godini, vraćamo se aktualnom kinoprogramu koji na našu žalost i dalje ovisi o očajnom odabiru kino distributera. Iskreno, neznam kako bi drugačije opisao uvrštenje kriminalno loših filmova poput The Warrior's Way (datira još iz 2010-e !) ili primjerice užasno lošeg Catch. 44 u redovni program.

The Ides Of March (2011)

Režija: George Clooney

Uloge: Ryan Gosling, George Clooney, Philip Seymour Hoffman, Paul Giamatti, Evan Rachel Wood, Marisa Tomei..

Žanr: Drama, triler

Trajanje: 101 min.Ovaj tjedan bi po najavama svoju hrvatsku kinopremijeru trebao dočekati film koji zasigurno zavrijeđuje vašu pažnju. Mada je isti u Americi (kao i manje-više ostatku svijeta) prikazan još u listopadu prošle godine, odnosno već (prošli tjedan) je i izdan na dvd i blu-ray-u izvan Lijepe Naše, možemo biti sretni što ga uopće možemo vidjeti u kinu, posebice što je ono u posljednje vrijeme rezervirano isključivo za maloumne blockbustere kao što je prošlotjedni Underworld: Awakening. Pošto nam je početak godine dobrano začinjen političkim temama, pogledajmo što nam o politici ima za reći George Clooney.

Stephen Meyers (R. Gosling) mladi je i ambiciozni voditelj političke kampanje guvernera Pennsylvanie, Mikea Morrisa (G .Clooney) za predsjedničke unutar stranačke (demokrati) izbore, čiji će pobjednik biti demokratski kandidat predstojećih izbora za američkog predsjednika. Svojim organizatorskim sposobnostima, Meyers privuče pažnju Toma Duffya (P. Giamatti), voditelja kampanje suparničkog kandidata, senatora Teda Pullmana. Unatoč upozorenju svojeg šefa Paula Zare (P.S. Hoffman), Meyers se svojevoljno odluči naći na sastanku s Duffyem...

Ovaj šturi opis radnje samo je komadić priče intrigantne političke triler drame koja je upala u oko Georgeu Clooneyu još 2008-e, kada je dočekala svoju kazališnu premijeru pod nazivom Farragut North. Napisao ju je Beau Willimon, koji je i sam bio dio izborne kampanje demokratskog kandidata Howarda Deana 2004-e, ova drama je u nekim segmentima upravo i inspirirana tim periodom.

Nije neka velika tajna da je George Clooney oduvijek bio aktivan u političkim kampanjama te da je ta strast prema politici bila prisutna u njegovim hvaljenim redateljskim uradcima i to posebice u odličnoj drami Good Night, and Good Luck (2005).

Ovaj put Clooney ne bira dobru ili lošu stranu politike jer u ovom filmu nema pobjednika, nema pravednika, svi su podjednako krivi, bili oni demokrati ili republikanci (u našem slučaju lijevi i desni).

Evidentna je činjenica da je Clooney ogorčen političkom klimom koja vlada u Americi, te ne čudi što se uhvatio ekranizacije ove hvaljene kazališne predstave koja skida maske s lica političara koji bez ikakve moralne dileme ne biraju sredstva kako bi se dočepali svojeg cilja. Moram priznati da već dugo vremena nisam gledao film u kojem ne postoji niti jedan pozitivan lik za kojeg bi uopće marili, svi su moralno iskvareni ili će takvim postati, kakav je to npr. slučaj sa Meyersom.

Clooney režijom podsjeća na velikane žanra i to posebice na Alana J. Pakulu (The Parallax View, All The President's Men...) no ipak ne ostavlja neki dojmljiv pečat sa tako hladnim i ravnodušnim likovima unatoč inspiriranim ulogama redom izvrsnog glumačkog ansambla.

Dosta detalja unutar filma podsjetit će vas na neke ne tako davne stvarne političke skandal,e pa će te iz istog razloga neprestano imati osjećaj da ste to već čuli i vidjeli. Mada filmom ne prevladava neka pozitivna klima (nije mu ni bila takva namjera) Clooney će (možda) napokon otvoriti oči onima koji su vjerovali ili vjeruju svojim političkim idolima i pomoći shvatiti da su svi oni na kraju krajeva manje-više isti odnosno da svi oni prvenstveno gledaju svoje interese.