Jedno je sigurno. Kad se sljedeći put budete žalili na ovaj grad, njegovu upravu ili čelne ljude, sjetite se Splita. Nisu ni naši baš med i mlijeko, ali Grad pod Marjanom dobio je svoje mandrile u obliku Brace i Seke.

Jer ako ste ovih dana nedajbože morali na posao pa niste mogli nikako izbjeći snijeg i led, pa ste opet nedajbože slomili koju košćicu u tijelu, prema razmišljanjima gore navedenih splitskih čelnika, sami ste si krivi. Jer ste izlazili vanka po ovoj kataklizmi, niste imali prikladnu obuću i jer ste, moram vam to reći, smotani da smotaniji ne možete biti. To je objašnjenje dala gospođa Seka, kao odgovor na polomljene kosti zbog nepripremljenosti gradskih službi. Zato vam je najbolje letiti ili ne izlaziti iz kuće.

Družite se doma i gledajte televiziju, tko može. A gdje je ljubav? Ljubav je, naravno, na selu. Nisam ja to sad izmislila, to je naziv jednog serijala koji je krenuo u treću sezonu na jednoj televiziji. Ako ne gledate taj dokumentarni serijal, sapunicu, reality show ili kako ga već nazvati, ne znate što propuštate. Jedno je sigurno. Nitko očito bez ljubavi ne može.

Moram reći kako sam Ljubav na selu otkrila prošlu sezonu. Tih sat vremena tjedno, Kraljica Majka, Sestra i ja čekale smo cijeli tjedan. Kad krene špica, tišina, akcija - gledaj! Stvar je u tome, ako niste znali, da se slobodni dečki koji žive na selu prijavljuju kako bi ih ugledale cure koje sigurno ne bi imali prilike upoznati. I u tome je cijeli štos.

U ovom slučaju televizija glumi posrednika među srodnim dušama. Posrednika koji se neće nikome izlajati, nego će vas samo gledati tisuće ljudi na televiziji i mjeriti svaki vaš korak. Nije baš lako, ha? Drugi put promislite ako vam je na pamet palo kakvo ruganje. Ako ćete iskreno, divim se momcima. Hrabrost koju su oni iskazali za neke je možda ludost, ali ne i za njih. Ne znam što je to što natjera te dečke da se prijavljuju na takve natječaje. Vjerojatno nemogućnost novih poznanstava na lijepih hrvatskim selima.

A kakve se djevojke prijavljuju na ovakve natječaje? Ha, valjda žene sa sličnim položajem i istim željama. Samo nemojte spominjati onu ružnu riječ očaj. U njihovom slučaju vjerojatno nije upalilo ono silno izlaženje i barenje po kafićima koje gradska mladež toliko forsira. Nije ni to loše, uvijek netko nekog zna i spoji. A neke je ljude potrebno malo pogurati.

Ako ste mislili da je sve ostalo na crno-bijelim oglasima u Areni ili Mojoj sudbini gdje „dobrostojeći udovac s pristojnom penzijom (65), traži ženu u četrdesetima za druženje i zajedničke trenutke". Moram primijetiti kako je muškarac u tim oglasima uvijek dobrostojeći (hoće gospodin reći valjda da stoji uspravno!) i traži ženu dobrano mlađu od sebe.

Onda naiđete i na koji oglas koje gospođe; „usamljena ženska duša traži istu takvu zbog druženja i šetnja uz more". Kako sam radi znatiželje (koja je ubila mačku, da to ne zaboravite) pretražila Internet u potrazi za oglasima usamljenih srdaca, moram reći da sam se i iznenadila količinom istih, kao i sadržajem. Ima svega, ali zaista svega. Iznenadilo me što je tolika ekspanzija Interneta uzela danak anonimnosti čak i na ovom području. Pa se umjesto dobro poznatih šifri (Mala Maca, Mazna, Pastuh, Usamljeni) uredno ostavljaju brojevi mobitela i telefona na pažnju svima kojih se to tiče ili poput mene, uopće ne tiče.

Koliko morate biti razočarani u život da ogolite svoju dušu i komadić tijela u potrazi za ljubavi? Nešto vam se gadno moralo dogoditi ili ste ipak iscrpli sve mogućnosti pa odlučili probati nešto novo. U svakom slučaju, podržavamo. Volite se i stojte doma u toplome po ovome ledu. Ja čekam nedjelju i nove avanture seoskih momaka. Jeste bacili oko na kojega?