Vlade RH samo deklarativno obrazovanje i znanost tretiraju kao prioritete „društva znanja". To se ne vidi u izdvajanju i/ili permanentnom smanjivanju bruto nacionalnog dohotka za ta područja. Udio ulaganja u znanost i obrazovanje kontinuirano zaostaje za europskim prosjekom. Izdvajanja za znanost se trebaju povećati na 3 % posto BDP-a.

Potrebno je poštovanje autonomije sveučilišta, akademskih sloboda u nastavi i istraživanjama.

Svako sveučilište treba izraditi elaborat iz kojeg bi bilo razvidno kako povećati motiviranost za studij i analizirati sve čimbenike za demokratizacijom obrazovanja- šanse i uspjeh u obrazovanju, duljina trajanja studija, disproporcije radnog mjesta i diplome, radnog iskustva i stručnih kompetencija.

Trend otvaranja novih studija, bez studija izvodivosti, treba zaustaviti. U Hrvatskoj ne postoji dovoljna razvijenost visokih škola i veleučilišta da bi iste u kraćem razdoblju mogle preuzeti potpunu odgovornost za razvoj svih stručnih studija. Sugeriram povezanost visokih škola i veleučilišta sa sveučilištima po tzv. funkcionalnom modelu, u kojemu će stručni studiji ostati samostalni u okviru visokih škola i veleučilišta, ali imati podršku za svoj rad kroz funkcionalnu povezanost sa srodnim fakultetima /sveučilištima.

Treba razvijati unutrašnju i međunarodnu mobilnost visokoobrazovanih mladih ljudi s poticanjem programa «učenja na daljinu», povećati institucionalnu autonomiju sveučilišta i ukinuti zakonsku odredbu po kojoj su prorektori i rektori sveučilišta državni dužnosnici, poticati studiranje deficitarnih struka.

Hrvatsko školstvo i znanost treba prilagoditi potrebama gospodarstva te socijalnoj, odnosno demografskoj ''karti'' države. Kako je moguće napraviti (reviziju) mreže škola po županijama kad upisne kvote za srednje škole i visoka učilišta, koja nemaju veze s potrebama tržišta rada? Vrijedi se podsjetiti Senekine izjave: "Non scholae sed vitae discimus" (Ne za školu, nego za život učimo).

Transparentnost rada i objava natječaja za krucijalne programe iz područja prosvjetne politike su nužni. Za sve programe u «reformiranju škole» treba otvoriti javne rasprave i/ili natječaje, a posebno za tzv. studije izvodljivosti (kao pretpostavke reforme).

Treba standardizirati kriterij „uspješnosti". Besplatne upise omogućiti studentima prve godine, dok besplatni upis na više godine studija treba osigurati onim studentima koji polože sve ispite s minimalnim prosjekom ocjena od 3,00.

Usprkos činjenici da je rani odgoj za djecu predškolske dobi jedan od najuređenijih segmenata odgoja i obrazovanja, treba smanjiti liste čekanja, poglavito izražene u većim gradovima, tako da sve jedinice lokalne samouprave subvencioniraju troškove boravka djece i u privatnim predškolskim ustanovama. Slijedom toga, najveći problem kojeg treba riješavati jest mali obuhvat djece predškolskim odgojem. Na nivou Hrvatske tek je nešto više od 30 posto djece obuhvaćeno tim tretmanom. Ovaj problem bi se riješio obaveznim devetogodišnjim obrazovanjem. U prvoj godini školovanja bi (u ranijem predškolskom odgoju) bila sva djeca obuhvaćena, a s djecom bi radile odjajateljice i učiteljice razredne nastave. Osobito radi hiprprodukcije "odlikaša" u osnovnim školama trebalo bi opisno ocjenjivati tzv. odgojne predmete (tjelesni, likovni, glazbeni odgoj).

Nakon obveznog devetogodišnjeg obrazovanja nastavlja se srednje obrazovanje. Na pojedinom stupnju srednjeg obrazovanja polagali bi se završni stručni ispiti ili državna matura, kojoj učenici ne bi bili obvezni pritupiti, ali bi nužno trebali polagati kvalifikacije ispite na fakultetima. Oni koji polože državnu maturu, stekli bi prednost da se na fakultete upisuju izravno, bez klasifikacijskog ispita. Iznimka su umjetničke akademije i fakulteti gdje se traže posebne kompetencije.

Demokratski sustav obrazovanja mora osigurati vertikalnu i horizontalnu socioobrazovnu prohodnost i osigurati dostupnost obrazovanja na svim stupnjevima. Poboljšanje društvenoga i materijalnog položaja nastavnika i uvjeta rada u školama mora se uskladiti prosječna primanja učitelja i nastavnika s primanjima djelatnika drugih struka istog stupnja naobrazbe.

Budući da je u Hrvatskoj gotovo 18% nepismenih, treba poticati razvitak svih oblika obrazovanja odraslih (dokvalifikacije, prekvalifikacije, izvanredni studiji) radi lakšeg i zapošljavanja na načelima cjeloživotnog obrazovanja.

Jedan od strateških zadataka treba biti povećanje izborne i fakultativne nastave, a smanjiti tzv. obvezne predmete u osnovnim i srednjim školama i kolegija na fakultetima.

Treba urediti sustav obveznosti stimuliranja (na lokalnim razinama) za najdarovitije učenike i studente, one s invaliditetom i bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Osigurati besplatno dijeljenje udžbenika za sve učenike osnovnih i srednjih škola, a ne da se to radi «selektivno» prema visini gradskog ili općinskog proračuna.

Odgojnoobrazovni sustav treba razvijeti sustav izvrsnosti, s jedne i razvoja altruizma i empatičnosti kod djece i mladih. Takva djeca i mladi trebaju postati „vidljivi", a ne, kao do sada „problematični učenici"..

Moramo poticati razvoj privatnih i alternativnih predškolskih, osnovnih i srednjih škola. Financiranje alternativnih škola nije do danas sustavno riješeno na nivou Države, te su velike oscilacije na novou lokalne (samo)uprave. Time se spriječava pluralizam u školstvu, kao pretpostavka razvoja demokratičnosti u sustavu odgoja i obrazovanja.

Potrebno je uvesti sustav nagrađivanja ili stimuliranja za sve prosvjetne djelatnike koji su djeci i mladima pristupačni, odnosno da su vrsni pedagozi; jer rutinerstvo nastavnika, mediokritetstvo ili prosječnost u nastavi su zaostali egalitaristički sindrom socijalističke pedagogije. Sve se to može bitno promijeniti: a) unutrašnjom evaluacijom rada škola, gdje bi se dobile povratne informacije o radu nastavnika prema procjenama učenika, roditelja i prosvjetnih savjetnika, a najbolji u ocjenama bivali materijalno stimulirani i b) novim vidom stručnog usavršavanja nastavnika gdje bi se na natječaj Ministarstva anonimno javljali (šifrirane ponude) pravne osobe (fakulteti...), civilni sektor...

 

Do 2020. sve škole u RH trebaju raditi u jednoj smjeni. Sada je 76% osnovnih škola koje rade u više od dvije smjene. To je temeljna pretpostavka da bi se a) poradilo na odgojnoj atrofiji škole i b) osigurali uvjeti da u se produženom boravku učenika kroz dopunsku nastavu smanji broja učenika kojima roditelji plaćaju skupe i nepopularne ''repeticije''.

Sve škole u RH trebaju do 2016. imati popunjen tim stručnjaka u tzv. pedagoško -razvojnim službama škola; (srednje škole nemaju takovih stručnjaka 16 %, a osnovne - 14%). Najneekipiranije škole stručno-razvojnim službama su u u najmanje razvijenim županijama, što je pedagoški nedopustivo.

Izvannastavnim sadržajima moramo obogatiti rad s nadarenim učenicima, poboljšati sustav profesionalne orijentacije mladih, oformiti nove jedinice Agencije za odgoj i obrazovanje u Zadru, Varaždinu, Dubrovniku, Bjelovaru, Puli i Gospiću. U sadašnjem ustroju Agencije postoje samo četiri jedinice u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci.

U Nacionalnom programu djelovanja za djecu i mlade daje se preporuka jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave za osnivanje centara za mlade, višenamjenskih klubova za mlade, informativnih centara za mlade, savjetovališta za mlade... Međutim, nedopustiv je i ovdje prijedlog da se favoriziraju samo veći gardovi. Svaka jedinica lokalne samouprava trebale bi imati Centar za mlade.

Potrebno je poticati osnivanje centara za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti i centre za nadarenu djecu i mladež, osmisliti programe za revitalizaciju napuštenih škola za izvanškolske aktivnosti s djecom i mladima.

U osnovnim školama treba uvesti izborni kolegij Odgoj za medije i Zdravstveni odgoj.

3. svibnja, na međunarodni Dan slobode medija ili 14. svibnja povodom svjetskog Dana sredstava društvenih komunikacija u svim jedinicama lokalne samouprave organizirati Tjedan dana apstinencije (roditelja i djece) od ekrana (televizora, računala i mobitela).

Potrebno je otvarati škole odgovornog roditeljstva, (razvoj mreže usluga obiteljskog savjetovavališta u svakoj općini, gradu i županiji). Na međunarodni Dan obitelji - 15. svibnja - organizirati tjedan dana radionica Razgovorom do povjerenja ili Odgovornog roditeljstva. Podsjećam da su međunarodni Dan obitelji proglasili Ujedinjeni narodi 1989. godine, a u svijetu je prvi put obilježen 15. svibnja. 1994. godine, pod sloganom "Da obiteljski dan ne čine stvari, nego srdačni odnosi roditelja i djece". S odgovornim roditeljstvom u Njemačkoj porastao je interes za slobodnovremenske aktivnosti djece i mladih. Od 2000. godine su u ekspanziji tečajevi za roditelje pod motom „Odgovorni roditelji- odgovorna djeca". „ Bez jasnih ciljeva", kaže ranija ministrica za obitelj Ursula von der Leyen, „i djeca će biti dezorijentirana". Ona je u Njemačkoj pokrenula projekt „Savez za odgoj", čiji je cilj od vrtića pa nadalje, osnažiti roditeljske kompetencije.

Na svjetski Dan ljubaznosti - 13.studenoga i 20.studenoga - svjetskog Dana solidarnosti - svaka škola treba promovirati naj-prijatelja u školi. »Najučenik« bi bilo dijete prepoznatljivo od svojih vršnjaka u promicanju altruizma i/ili empatičnosti (vrijednosti koje su na dnu ljestvice vrednota u Hrvatskoj - prema istraživanju dr. I. Rimca).

U svim županijama treba otvoriti poliklinike za zaštitu djece od nasilja i internetskog zlostavljanja, ili kampove za odvikavanje od internetske ovisnosti. Pokrenuti programe u svim osnovnim školama „Sigurno korištenje interneta"

Potrebno je promijeniti način stručnog usavršavanja odgajatelja, nastavnika i profesora, te osigurati materijalnu i stručnu pomoć izoliranim i udaljenim školama.