U nekoj sušnijoj filmskoj godini 'J. Edgar' bi zasigurno skrenuo puno više pozornosti na sebe, no ovako smo samo dobili još jedan film o maminom sinčiću

U uvodu bih se samo nakratko osvrnuo na minule Oscare iz razloga što je naslov kojem ćemo ovaj put posvetiti prostor i vrijeme bio lišen bilo kakve nominacije, mada se to, sudeći bar po nominacijama za Zlatne Globuse, itekako očekivalo. Po osobnom mišljenju, to zanemarivanje i nije bilo potpuno neopravdano, no prosudite sami nakon što pogledate posljednji redateljski uradak velikog Clinta Eastwooda.Ostarjeli direktor F.B.I.-a, J. Edgar Hoover (L. Di Caprio) zakaže sastanak sa agentom i piscem Smithom (E. Westwick) kako bi mu ispričao priču o sebi i nastanku agencije i na taj način obranio svoj ugled od kojekakvih glasina koje su kružile o njemu.

J. Edgar (2011)

Režija: Clint Eastwood

Uloge: Leonardo Di Caprio, Armie Hammer, Naomi Watts, Judi Dench, Josh Lucas, Ken Howard..

Žanr: Biografija, drama

Trajanje: 137 min.Hoover istakne Smithu da se krucijalan događaj koji je obilježio njegovu karijeru i direktno utjecao na osnutak F.B.I.-a desio 1919., kada su komunistički radikali pokušali atentat na glavnog tužitelja i njegovog šefa A. Mitchella Palmera.

Zatekavši na poprištu zločina nespretan rad policijskih istražitelja, Hoover se zakleo da će promijeniti primitivan i neučinkovit način rada policije. Nedugo potom, Palmer imenuje Hoovera za šefa odreda protiv radikalnih terorist, a što on s oduševljenjem obznani svojoj majci (J. Dench).

Temeljitim radom Hoover uskoro razbije terorističke ćelije, no zbog nekonvencionalnog pristupa Hooverov šef Palmer izgubi posao, dok Hoovera novi glavni tužitelj H. F. Stone (K. Howard) imenuje direktorom novosnovanog Ureda za istraživanje. Hoover prihvati posao pod uvjetom da njegovi agenti budu visoko obrazovani te da se prilikom istraživanja prione znanstvenim metodama. Hoovera tijekom jedne večeri upoznaju sa mladim i perspektivnim odvjetnikom Clydeom Tolsonom (A. Hammer) kojem prilikom zaprimanja novih agenata Hoover ponudi posao...

Kako sam već napomenuo u uvodu, J. Edgaru Oscari nisu bili naklonjeni, no s obzirom da je iza nas iznimno kvalitetna filmska godina to i nije neko veliko iznenađenje. Mada je Leonardo Di Caprio odradio odličan posao, tumačeći jednog od najkontroverznijih moćnika u američkoj povijesti, članovi akademije nisu ostali posebno impresionirani, čemu je najvjerovatnije pridonio i karakter samog Hoovera koji će kod jako malo ljudi izazvati ikakve simpatije.

Clint Eastwood je u posljednjih 10-ak godina za svoje redateljske projekte priče tražio u povijesti i povijesnim ličnostima (Flags Of Our Fathers, Letters From Iwo Jima, Changeling, Invictus,) stoga i nije bilo neko osobito iznenađenje najava snimanja biografskog filma o osobi koja je uvelike utjecala na modernu primjenu znanosti u policijskim istragama.

Naravno, Eastwooda priči nije privukao isključivo taj razlog, već sve priče koje su obilježile Hooverov osobni život koji niti dan-danas nije u potpunosti razotkriven.

Za scenarij filma pobrinuo se gay tematikama sklon scenarist (i sam homoseksualac) Dustin Lance Black, koji je za scenarij filma 'Milk' (2009) o gay političaru Harveyu Milku osvojio Oscara. Još za života J. Edgara Hoovera su kružile glasine o njegovoj seksualnoj opredjeljenosti, no nitko od filmaša se nije htio posebno baviti tom sferom njegova života.

Donekle iznenađuje činjenica da je upravo Clint Eastwood, dugogodišnja macho ikona i deklarirani republikanac odlučio film o Hooveru fokusirati upravo na taj segment njegova burna života. Je li razlog Hooverove opredjeljenosti prenaglašena majčinska kontrola (odlična Judi Dench), odbijanje bračne ponude njegove simpatije i buduće višegodišnje tajnice Helen Gandy (N. Watts) ili upoznavanje fatalnog Clydea Tolsona (A. Hammer), procjenite sami, no mislim da su svi navedeni segmenti utjecali na njegovu odluku.

Najveći problem jest taj što je Hoover karakterno bio izrazito samodopadan, osvetoljubiv i opasan čovjek kojeg su se, zahvaljujući gomilanju tajnih dokumenata, kako političara, tako i bezbroj poznatih osoba, bojali svi moćnici koji su se izmjenjivali na vlasti.

U silnoj želji da promijeni (na bolje) metode policijske istrage (npr. izričito se zalagao za korištenje otisaka prstiju kao sredstvo identifikacije), Hoover je s vremenom počeo pripisivati zasluge drugih agenata kao svoje, te je koristio položaj kako bi se domogao intimnih tajni svojih suparnika koje bi mu pomogle u daljnjem napredovanju.

Iako 'J. Edgar' ima određenih zanimljivih trenutaka (riješavanje slučaja otmice Lindberghove bebe,) u cjelini ne odskače od hrpe biografskih drama koje smo do sada imali prilike pogledati.

Osobno sam očekivao puno više od Eastwooda, koji je u ovom slučaju posao odradio izrazito rutinerski bez nekog upečatljivog dodira.

U nekoj sušnijoj filmskoj godini 'J. Edgar' bi zasigurno skrenuo puno više pozornosti na sebe, no ovako smo samo dobili još jedan film o maminom sinčiću.