Kad riječi gube smisao, i kada se (ne)namjerno izvrće njihovo (prvobitno) značenje, tada određeno neodređeno, znanstveno neznanstveno, višeznačno jednoznačno i smisleno besmisleno

Termini nekad i danas iz politologije i sociologije

Od kada se vrši ispiranje mozga građana/ki Hrvatske kod ulaska u EU od tada je započela uporaba termina „regija" i „region". Nitko nikada nije odredio zemljopisnu ni političku odredbu širine, niti implikacije istog pojma, kao ni politička sintagma iz jednopartijske ex Jugoslavije «demokratskog centralizma». Tada i danas za „agresivne ateiste" (E. Ćimić) se kaže da su „religiozni bezbožnici". Takva konstrukcija je poprilično neuvjerljiva, uostalom kao i podjela ljudi na teiste i ateiste, ukoliko prihvatimo konstataciju da je čovjek prvenstveno biće vjere (E. Fromm).

 

Kod kritičara procesa globalizacije i još nekih ustalila se sintagma divljeg kapitalizma u Hrvatskoj, a da nam nisu ponudili varijantu mekšeg domaćeg kapitalizma oslobođena „trulog liberalizma". Zanima me na što se odnosila sintagma pitomog kapitalizma.

U Klaićevu rječniku stoji da je riječ kolaboracija suradnja, ali s neprijateljem, bez obzira što u stranim jezicima ta riječ ne podrazumijeva nikakvu izdaju, nego samo upućuje na suradnju. Sjećam se bivšega saborskog zastupnika kada je kolega iz jedne stranke koji su koalirali s HDZ-om nazvao da su u konkubinatu (divljem braku)?! I danas se rabi pojam tzv. principijelnih i neprincipijelnih koalicija, kojima „pravo" značenje znaju samo šefovi  stranaka.

U svakodnevnom govoru riječ birokracija ima negativnu konotaciju. Vezuje se najčešće uz sporost (državne) administracije. Pri tome se misli da im je važniji akt ili spis od individualnog slučaja. Sve to nema nikakve veze s ocem pojma birokracije. Ne postoji veći autoritet u sociologiji od Maxa Webera, koji je u svom glasovitom djelu Privreda i društvo posve drugačije gledao na pojam birokracije Smatrao je da je stručna kompetencija ili kvalifikacija znak prepoznavanja racionalne organizacije, što je za njega isto što i birokracija. U gore spomenutom djelu tvrdio je da će plebiscitarni vladar redovito težiti da nađe oslonac u činovničkom aparatu koji djeluje efikasno, racionalno i moralno u službi naroda. Danas se suvremeni birokrati pretvoriše u »odmetnike od naroda«. Racionalizacija nas odmah asocira na otpuštanje (birokracije) radnika s posla ili restriktivne mjere političara u državnoj upravi, a u ekonomiji ona ima posve drugo značenje.

Dokolica je u starogrčkom jeziku označavala stvaralaštvo u vremenu izvan (obveznog) radnog vremena, dok se danas dokoličarenje izravno povezuje s hedonizmom, dosadom, konzumentskim stilom života te povezuje (u istraživanjima) s različitim vrstama ovisnosti o (s)tvarima! Jednako tako i praksa se danas „otrgnula" prvobitnom određenju jer podrazumijeva rutiniziranu, čak i nametnutu aktivnost. Te činjenice treba uvažavati, a ne da metodološki puritanci nameću termine koji ostaju još samo u akademskim raspravama, daleko od recentnih empirijskih istraživanja. Dosada postaje sinonim za dokolicu. Pojam dokoličarenje dolazi od latinske riječi otium. Riječ praxis i otium za vrijeme stare Grčke podrazumijevali su privlačne aktivnosti (za povlaštenu manjinu).

Determinirani kaos ima jasno fizikalno određenje u kvantnoj fizici. No kako kaže Srećko Kilić, fizičar poznat izvan granica Hrvatske, isti pojam je besmislica u drugim znanostima. U Danskoj i drugim skandinavskim zemljama provodi se sociologijski projekt pod naslovom Kaos piloterne, koji izučava uzroke (auto)destruktivnosti, anarhizma... poglavito mlade generacije, što nikako ne ide u prilog apriorističkim tvrdnjama o globalnoj uroti. Determinirani kaos nije isto što i dirigirani kaos,(na. pr. od strane korporatista).

Politička kovanica iz jednopartijske bivše Jugoslavije je bila demokratski centralizam, je bila poznata samo njenim „umotvorcima". Slična je s današnjom sintagmom pozitivna diskriminacija, koja se etablirala kao pojam u poticanju suživota!? Vrlo je slično (od rata) ostalo politizirano pitanje humanog preseljenja ljudi iz jednog u drugi nacionalni entitet.

Rad se u sociologiji, politologiji... definira kao "svrsishodna djelatnost". No kako rad ljudski može biti svrsishodan kad je otuđen od čovjeka?

Zbrke u pedagoškim terminima

Uporno se koristi termin edukacija umjesto odgoj i obrazovanje. To nisu sinonimi. Neki su od pedagogije htjeli napraviti edukologiju, drugi je htjeli  preimenovati u antropogogiju... Pojam trivij označavao je temelj obrazovnog sustava u simbiozi gramatike, retorike i logike. No danas se taj pojam oteo prvobitnom značenju jer se transformirao u trivijalnost kao izraz koji podrazumijeva samorazumljive istine, dogme koje nitko ne razumije. U socijalističkoj pedagogiji jednoglasno definiran cilj odgoja bio je svestrano razvijena ličnost, a da se nitko od vodećih metodologa u pedagogiji nije do danas upitao kakve je to imalo ideologijske učinke, a koliko praktične reperkusije u svakodnevnom odgojnom radu s mladima. Kao da se nije željelo imati sluha za razliku između cilja i ideala. Ideali, kao što su sloboda, svestrano razvijena ličnost, demokracija, asimptotičkoga su karaktera i normalno da ih se mora razlikovati od ciljeva (odgovornost, kritičnost, kreativnost) koji se mogu definirati, pa tako i operacionalizirati u odgojne zadatke. Jednake nejasnoće kriju se iza riječi upravljanje i menadžment u obrazovanju, odnosno nepostojanje jasne razlike između upravljanja ljudskim resursima od onih djelatnosti u kojima to nije primarni cilj.

Funkcionalni odgoj u pedagogiji se tretira potpuno suprotno od sociologijskog određenja. U Rječniku pedagogije stoji da se funkcionalni odgoj događa »bez određene namjere, spontano i stihijski«. Suprotno tomu, u sociologiji se od osnivača funkcionalizma Emilea Durkheima (do danas) funkcionalizam objašnjava pojmom uloge, gdje svaki dio sustava ima zadaću integriranja ili očuvanja cjeline. Disfunkcionalnim se naziva svako stihijsko ili spontano ponašanje. Sinergija i društvena solidarnost jesu (prema funkcionalističkom tumačenju) consensus gentium (Rudi Supek). Dakle, pedagogija je, samoinicijativno do, danas ostavila tumačenje funkcionalnog odgoja kao vlastitu izmišljotinu. U socijalnoj se pedagogiji rabi pojam preodgoj. Znači li to da smo prije imali loš intencionalni (školski) odgoj te kojim novim mjerama preodgojiti čovjeka? Ne priznajemo li time da loš školski odgoj poistovjećujemo s restrikcijama, rehabilitacijom,  resocijalizacijom i penalnim mjerama (u posebnim ustanovama)? Analogno tomu dolazimo do pitanja: je li resocijalizacija isto što i preodgoj, odnosno preoblikovanje ličnosti („humani" pedagoški čin)?

Potpunom se obitelji u literaturi naziva ona gdje su svi članovi na okupu, a nepotpuna je ona gdje nedostaje jedan od članova obitelji (smrt, dulja odsutnost jednog od roditelja). To je doista s moralnog gledišta nedopustivo jer kakva je to potpuna obitelj ako je ona samo formalno zajedno, a izostaje razumijevanja, poštovanja, ljubavi...? Slijedom toga, brak se sve češće tretira u „libaralnim krugovima" kao neobvezna privrženost. Takva je sintagma u kontradikciji. (Kritika takve definicije u knjizi Paula C. Vitza, Psihologija kao religija.) Mladi iz toga u grafitima izvode zaključak da je brak = mrak!

Riječ ovisnost ili ovisnik ponajprije se odnosi na ovisnike o drogama, dok svakodnevno bilježimo porast ovisnika o mobitelima, internetu, televizoru, kreditima, brzinama, seksu, drugoj osobi, klađenju, vlastitom izgledu, tabletama, radu... Odatle slijedi pravo pitanje Tko ostaje? Diler u govoru poduzetnika podrazumijeva ekonomskog stručnjaka osposobljena za ekonomske transakcije, a u svakodnevnom govoru asocira na negativca koji truje mladež različitim vrstama droga.

Brzina u engleskom jeziku može se reći mnogim riječima, primjerice, speed, velocity, rapidity... pa se pitam zašto i mi ne rabimo riječi kao hitrost, munjevitost...

Ima li riječ Dalmatina, (umjesto Dalmacija?), koja je postala gotovo naslov himne s pjesmom Dalmatino, povišću pritrujena u sebi autohtonog ili izvorno hrvatskog odnosno semantičkog objašnjenja? Slijedom te umotvorine dat je i naziv autoceste Dalmatina, a poslije i brojni novi glazbeni bendovi, trgovine... svi pod istim imenom.

Protrnemo od straha kada čujemo da nam je nalaz medicinski nalaz „negativan", a on je zapravo uredan. Kakva zbrka. Isto je s riječi pozitivni pristup ili afirmacija pozitivnih vrijednosti. Kao da postoje negativne vrijednosti! Pozitivistički pristup u znanosti istinu promatra samo s gledišta empirijske provjerljivosti.

More primjera zbog rastuće anarhičnosti u svim tom primjerima. Tko od stručnjaka prihvaća ili tko ih pita za (sve) takve tvorbe ili kovanice? Pa tko još pita jezikoslovce!? Do tolerirati takve jezične akrobacije!? Jezikoslovce se zaboravilo, a retoričko umijeće pravilnih interpretcija je ustuknulo pred naletom svojevoljnih interpretacija i bahatosti prekrojača  riječii /ili „kovanica". Kad riječi gube smisao, onda nemoralno postaje moralno, određeno neodređeno, provjereno neprovjereno, višeznačno jednoznačno, dosljedno nedosljedno, a  smisleno besmisleno.