Ja, ogorčena baba, konzervativna spodoba koja bi ponovo uvela školske odore u učionice i zakonom zabranila korištenje pametnih mobitela djeci mlađoj od 13 godina, te logiranje na društvene mreže djeci mlađoj od 10 godina, moram se osvrnuti na veleuman potez jedne od komercijalnih televizija u Hrvatskoj.

Povorka hormona

Senzacionalnim naslovom najavili su prijenos uživo one šarene povorke ljubavi i pijanstva, a ne radi se o Gay prideu. Ne, dragi moji, novinari i snimatelji te tv-kuće morat će se, najbolje pod kabanicama, prošetati Zagrebom-gradom zajedno s povorkom hormona u raznobojnim majicama s kojih će vrištati maštovite poruke poput '' Ja sam iz MIOCA, koje je tvoje opravdanje?'', ''Učit ćemo od sutra'', ''A di sad?'' itd.

Te majice vrlo kratko ostaju na mladim tijelima, pa imamo divne kadrove mlađahnog mesa i to nas savršeno uvodi u serijal tv-priloga sa Zrća i ostalih partijanerskih destinacija koje spašavaju medije u sezoni kiselih krastavaca.

Da stvar bude još paprenija, dotična tv-kuća poziva i svoje gledatelje da im šalje kratke video zapise ili fotografije ako ih ''smatra zanimljivima za objavu''.

Zapijmo se

Ludijada u Zadru, Norijada u Zagrebu, sve vam je to ista stvar. Brašno, jaja, kečap, pivo, štok, sve se to lijepo pomiješa i kuha na nekih 20 do 25 Celzijevih stupnjeva, lagano krčka gradskim prijevozom, ulicama, trgovima, parkovima.

Maturant, kakva čast! Zamislite što to znači u životu jednog čovjeka, mladog čovjeka. Uglavnom znači ''oslobodio sam se jedne muke, a sad slijedi druga'', ali u tom mladom mozgu koji još nije iskusio ni jednu četvrtinu života biti maturant znači nešto mnogo jednostavnije, bolje rečeno: primitivnije. Zapit' se ka maaaajka. Jer sve ružno ostavlja se iza, negdje daleko, daleko, pred tobom je PRAVI život.

Sloboda? Da... nešto nalik slobodi.

Na taj prekrasan dan, dan Ludijade/Norijade, treba ukloniti sve kočnice, kao da ne postoji sutra. Osim toga, svi to rade. Ne smije se biti iznimka. To nije cool. Treba biti nezaboravno, no u većini slučajeva bude zaboravno, jer, omamljeni promilima, malo se maturanata sjeća kako su točno bauljali po gradu.

Pa dobro, prihvaćam.

Napijte se kao nikad u životu, plešite, skačite, jedan dio života ostavljate za sobom. Veselite se, ali ne zbog toga što je NAPOKON GOTOVA SREDNJA, nego zbog toga što je to bilo jedno od najljepših razdoblja koje ćete pamtiti.

Sloboda? Da, nešto nalik slobodi dolazi. Kako za koga.

Neki od vas odmah će se zaposliti, neki od vas će upisati faks, neki neće, neki od vas će se godinama povlačiti po Zavodu za zapošljavanje, neki od vas će otići iz grada, države... nitko ne zna što vas čeka. Popijte jednu i u to ime!

Uživo s odjela Hitne pomoći

Ono što ne mogu prihvatiti jest način na koji vaš najluđi dan postaje medijski događaj. Čemu snimanje razuzdane mladeži koja se pijano klatari po gradu usred bijela dana i ruši sve granice reda i mira? Koja urla i razbija boce? Demolira tramvaje? Povraća? Sukobljava se s policijom? Tuče se, čupa, gura i povlači, skida se, baca u Jarun/more? Leži na nosilima Hitne pomoći? Zar je to nešto što se treba pratiti uživo?

Naravno.

Riječ je o još jednom obliku transformacije ''svakodnevnog'' u ''specijalno''. Reality u show. A mi, glupavi konzumenti medijskih sadržaja ponovo ćemo pasti na srozavanje standarda, jer konzumiramo sve što nam se nudi. Treba nas razonoditi, nahraniti nas što boljim kadrovima. U Areni uvijek mora biti svježeg, mladog mesa.