'Get The Gringo' je mali zabavni film kojeg je Gibson skrojio sebi po guštu, a koji pak s druge strane podsjeća gledatelje na njegov nikad upitan talent i želju za sličnim nepretencioznim filmovima koji lako izgore u taštini vlastitih autora

Odnedavno je u hrvatskim kinima (nažalost ne i u našem jedinom) premijeru dočekao najnoviji, a ujedno i 'najispaljeniji' film nekoć neprikosnovenog vladara svjetskih box officea, danas neokrunjenog vladara žutih i još žućih tabloida, Mela Gibsona.

Bježeći pred policijom nakon oružane pljačke, Vozač (M. Gibson) proleti autom kroz zaštitnu ogradu na graničnom prijelazu sa Meksikom. Meksički pogranični policajci odluče pljačkaša vratiti američkoj policiji kako bi izbjegli administrativne procedure, no promijene mišljenje nakon što ugledaju torbu punu novca na stražnjem sjedalu pljačkaševog vozila. Vozač ubrzo potom završi u ozloglašenom zatvoru 'El Pueblitu'...

Nakon što je osigurao bogatu mirovinu svojim pra-pra-praunucima skupivši brdo love s 'Pasijom', posljednjih par godina 'ludi' je australac pokušaje velikog povratka u glumačku elitu sa filmovima poput vrlo dobrog 'Edge Of Darkness' (2010) ili solidnog prošlogodišnjeg 'The Beavera' zasjenio svojim alkoholiziranim i antisemitskim ispadima.  

Get The Gringo (2012)

Režija: Adrian Grunberg

Uloge: Mel Gibson, Kevin Hernandez, Daniel Giménez Cacho, Dolores Heredia, Peter Stormare, Dean Norris...

Žanr: Akcija, komedija, drama

Trajanje: 95 min.S obzirom da se s takvim 'mudrim' potezima zamjerio nekim velikim hoolywoodskim zvjerkama (prvenstveno onima židovskog podrijetla, znači, skoro svima), Gibson je svoj posljednji projekt plasirao pod patronatom svoje producentske kuće (Icon), okružen svojim starim suradnicima sa scenarijom koji je složio uz pomoć samog redatelja. 

Presedan je bio u tome što je Gibson film odlučio premijerno prikazati na servisima koji podržavaju sve popularniju (bar kod filmova manjeg budžeta) uslugu video-on-demand iliti po naški, video na zahtjev. Hoće li nakon takve odluke distribucija filma biti proširena na neki veći broj kinodvorana u američkim kinima, čisto sumnjam, jer je već dan nakon premijere snimka filma (odlične kvalitete) procurila na internet.

Unatoč takvom odabiru američke premijere, film se paralelno počeo prikazivati i u ostatku svijeta (primjerice Rusiji i Izraelu), stoga će biti pošteđen nekih većih novčanih gubitaka,pogotovo kad se uzme u obzir izrazito skroman budžet.

No, Gibsona ne brine toliko zarada koliko reakcija kritičara i publike a s obzirom na trenutne reakcije može biti izrazito zadovoljan jer su one uglavnom vrlo pozitivne.

Gibson je režiju povjerio svojem nekadašnjem prvom asistentu filma 'Apocalypto', Adrianu Grunbergu koji je pak Gibsonu ovaj put asistirao u pisanju scenarija. Očigledno je da je Gibson lik vozača prilagodio svojim glumačkim sposobnostima i mogu vam reći da je to bio pun pogodak jer Mel nije bio toliko zabavan još od prvog nastavka 'Lethal Weapona' odnosno 'Mavericka'.

Uz karizmatičnu Gibsonovu glumu (računajući i naraciju tijekom filma) valja svakako spomenuti talentiranog Kevina Hernandeza odnosno fantastičnu kameru brilijantnog belgijanca Benoîta Debiea (Irréversible, Enter The Void, The Runaways) koji je svojim grubim stilom dočarao svu bijedu meksičke svakodnevice (bilo onu u zatvoru ili izvan njega).

Iako stilom film mnogo duguje uradcima Roberta Rodrigueza, Quentina Tarantina ili braći Cohen, Gibson se dotakao i nekih poprilično gorkih tema koje muče meksikance (siromaštvo, korupcija, ilegalne transplatacije organa...) koje je na adekvatan način zakamuflirao u jedan izrazito zabavan scenarij.

Koliko god će vam neki zatvorski prizori u filmu djelovati nerealno i apsurdno, zastrašuje činjenica da su one savršena kopija stvarnog stanja u nekim meksičkim kaznionicama. Kako ne bi film odvukao u samo sivilo Gibson ga je izbalansirao umjerenom količinom humora od kojih bi posebnuo istaknuo scenu u kojoj Gibson oponaša Clinta Eastwooda!

'Get The Gringo' je mali zabavni film kojeg je Gibson skrojio sebi po guštu, a koji pak s druge strane podsjeća gledatelje na njegov nikad upitan talent i želju za sličnim nepretencioznim filmovima koji lako izgore u taštini vlastitih autora.