Poput stripa i Spider-Manov najfriškiji filmski put počinje od samog početka, tako da slobodno možete zaboraviti priču koja je začeta u prvom nastavku Raimieve trilogije

Dosta vremena sam se češkao po glavi i premišljao hoću li popratiti reboot najnovijeg Spider-Mana i koliko to sve uopće ima smisla, uzevši u obzir da je prvi nastavak Raimeve trilogije nastao ne tako davne 2002. godine.

S obzirom da su strip ekranizacije (uglavnom) postale pravi rudnik zlata a redatelj Sam Raimi kao i glavni glumac Tobey Maguire nakon pustih naklapanja o mogućem smjeru serijala nisu više bili osobito zainteresirani za nastavak suradnje ne čudi ni odluka filmskih moćnika o tako brzoj 'regeneraciji' jednog od najpopularnijih strip junaka.

Prije misterioznog nestanka, Petera roditelji ostave na čuvanje kod njegovih ujne May (S. Field) i ujaka Bena (M. Sheen). Nekoliko godina kasnije, Peter (A. Garfield) pronađe u podrumu ujakove kuće kofer koji je pripadao njegovu ocu (C. Scott) i u kojem se nalaze očevi znanstveni radovi koji su vodili ka izuzetnom otkriću. Peter sazna da je njegov otac na projektu surađivao sa Dr. Curtom Connorsom (R. Ifans)...

Upučeniji čitatelji će možda znati da je strip fenomen Spider-Man nastao još davne 1963-e od strane autora Stana Leea i Stevea Ditka te je do dana današnjeg doživio bezbrojne preinake kako u transformaciji lika tako i same atmosfere kojom je bio okružen. 

The Amazing Spider-Man (2012)

Režija: Marc Webb

Uloge: Andrew Garfield, Emma Stone, Rhys Ifans, Denis Leary, Martin Sheen, Sally Field, Irrfan Khan, Campbell Scott..

Žanr: Akcija, fantazija

Trajanje: 136 min.

Poput stripa i Spider-Manov najfriškiji filmski put počinje od samog početka, tako da slobodno možete zaboraviti priču koja je začeta u prvom nastavku Raimieve trilogije.

Scenarija se ovaj put prihvatio rutiner scenarija akcijskog predžanra James Vanderbilt (Basic, The Rundown, Zodiac, The Losers...) koji je priču zgotovio uz pomoć kolega Alvina Sargenta i Stevea Klovesa, te je idejom puno bliži priči nastaloj u glavama spomenutih Stana Leea i Stevea Ditka.

Kako ste već mogli pročitati u kratkom opisu radnje, ovom prilikom se puno više naglašava prošlost Parkerovih roditelja odnosno njihova indirektna povezanost sa Peterovom transformacijom. S druge pak strane, Parkerove školske muke ostale su i dalje podjednako teške ili bolje rečeno, Peter Parker je ostao štreber sa istaknutim talentom za znanost i novim ljubavnim interesom pod imenom Gwen Stacy (E. Stone) (znanom iz originalnih stripova).

Otkrivanjem novostečenih moći Parker se mora i obračunati sa The Lizzardom odnosno Dr. Connorsom, kojeg tumači renomirani velški glumac Rhys Ifans (Twin Town, Mr. Nice. Greenberg, Anonymus...) koji po mojem mišljenju ipak nije dobio dovoljno prostora za demonstraciju svojeg glumačkog talenta.  

Sva pažnja je kako je i očekivano usmjerena ka Andrewu Garfieldu (Boy A, Never Let Me Go, The Social Network...) koji je adekvatno zamjenio štreberastog Tobeya Maguirea i na najbolji način dočarao lik tvrdoglavog, samodopadnog i neozbiljnog strip junaka. Njegova ljubavna muka je ovaj put smjela i inteligentna tatina curica Gwen Stacy (uvjerljiva Emma Stone), koja za razliku od vrišteće i bespomoćne "glupačice" Mary Jane (iz spomenute trilogije) u određenim trenutcima znatno utječe na sudbinu svojeg neobičnog dečka. Naravno, Gwen je i kamen spoticanja između Parkera i njezina oca, šefa policije Stacya (D. Leary).

Sve je to lijepo i krasno ali... pa čovječe, nije prošlo niti punih 5 godina od posljednjeg Raimievog Spider-Mana i evo njih opet.

Ovaj film bi bio znatno bolji da nije ostalo friško sjećanje na prvog Spider-Mana (što možemo zahvaliti i pustim Tv reprizama) i da nismo svako-malo zatrpani eye candy filmovima koji se nadmeću u što boljim efektima. Nemojte me krivo shvatiti, specijalni efekti su ovaj put zastrašujuće dobri (i daleko uvjerljiviji negoli je to bilo kod stripovskom stilu naklonjenom Samu Raimiu) no to je daleko i najbolji segment ovog filma.

Možda bi na cijelu priču gledao naklonjenije da idem u primjerice 7. ili 8. razred osnovne škole odnosno da sam tek krenuo u srednju, no nismo svi teenageri da možemo prožvakati neke poprilično sladunjave i patetične scene za koje je ponajprije zaslužan nedovoljno iskusan redatelj Marc Webb (500) Days Of Summer) i iritantan soundtrack veterana Jamesa Hornera.  

Neki detalji u filmu su možda bliži samom stripu, no teško se može reći da je ovo jedan od najboljih primjera strip ekranizacije kao što je to primjerice slučaj sa ovogodišnjim mega blockbusterom The Avengers.

Do premijere najisčekivanije strip ekranizacije godine (završni dio Nolanove fantastične Batman trilogije) film ipak preporučam mlađim uzrastima i onima koji se tako osjećaju.