Ne pamtim slučaj da su se u našem kinu u tako kratkom periodu (dva tjedna) našla dva naslova SF žanra koje prate toliko dobre kritike da ih jednostavno nismo mogli zaobići. Prošli tjedan sam podijelio s vama oduševljenje oko filma 'Looper' dok je ovaj put na redu nešto sasvim drugačije.

Uvijek sam bio slab na strip ekranizacije mada bi me u većini slučajeva uglavnom dočekala razočarenja. Ovaj put novu priliku nakon sramotne verzije sa drvenim Stalloneom iz 1995. dobio je i nemilosrdni sudac Dredd. 

Dredd 3D (2012)

Režija: Pete Travis

Uloge: Karl Urban, Olivia Thirlby, Wood Harris, Lena Headey, Warrick Grier, Domnhall Gleeson, Jason Cope, Rakie Ayola...

Žanr: Akcija, Sf

Trajanje: 95 min.U budućnosti, nakon devastirajućeg nuklearnog rata, niču izolirane metropole poput Mega-City One u kojem obitava 800 milijuna ljudi i gdje se dnevno u prosjeku prijavljuje 17 000 kriminalnih djela. Za red su zaduženi Suci koji djeluju kao sud, porota i egzekucija. Među sucima je i legendarni Dredd (K.Urban) koji po nalogu vrhovne sudkinje (R. Ayola) dobije na procjenu kandidatkinju Anderson (O. Thirlby) zbog njezinih izraženih paranormalnih sposobnosti.

Po dojavi o likvidaciji nekolicine dilera u sklopu Peach Trees stambenog tornja, suci Dredd i Anderson preuzmu slučaj. Dolaskom u Peach Trees, Dredd i Anderson saznaju da tornjem upravlja nemilosrdna Ma-Ma (L. Headey) koja je navodno i uključena u distribuciju novootkrivene droge 'Slo-Mo'...   

Do sada smo uglavnom kad je riječ o strip ekranizacijama pisali o superjunacima poznatih američkih kuća 'Marvel' i 'DC Comics' , no ovaj put unatoč američkoj nacionalnosti našeg (anti)junaka imamo priliku pisati o junaku stripa britanskih autora kojega teško da možemo nazvati superjunakom.

Nastao 1977-e u sklopu SF stripe revije '2000 AD', Judge Dredd je u vrlo kratkom periodu stekao vojsku sljedbenika koja ga je prometnula u jedan od najpopularnijih strip junaka u povijesti. Radnjom smješten u postapokaliptičnu budućnost u kojoj se suci nasiljem bore protiv nasilja, Dredd se itekako razlikovao od američkih boraca za pravdu uzevši prvenstveno u obzir njegove ekstremno nasilne metode koje su ga izjednačavale sa samim negativcima.

Dreddova američka nasilna strip verzija bio bi recimo 'The Punisher' no tu je uz određene ekstremne sličnosti dosta velika razlika u samoj priči. No, da ne odlutamo previše od samog filma, valja se vratiti u 1995.-u i spomenutu prvu ekranizaciju zvanu 'Judge Dredd'. Sa sasvim drugačijom pričom, talentiranim redateljem (Danny Cannon) i akcijskom zvijezdom (doduše tad u silaznoj putanji) Sylvesterom Stalloneom, 'Judge Dredd' je doživio sramotan floop kojem je kumovala loša (i naivna) priča potpomognuta nikad drvenijem Stalloneom.

U sveopćem ludilu strip ekranizacija, britanci su odlučili pružiti novu šansu Dreddu te su se sami uhvatili produkcije i kontrole na filmu kako se ne bi ponovila 1995. Režija je povjerena Peteu Travisu (Vantage Point, Endgame..) nakon što je prvotnu ponudu odbio talentirani Duncan Jones (Moon, Source Code..) dok je zadatak pisanja scenarija preuzeo jedan od ponajboljih mlađih britanskih pisaca i scenarista, Alex Garland (The Beach, 28 Days Later, Sunshine...). Za lokacije snimanja je odabrana južnoafrička metropola Johannesburg koja svojim izgledom najviše asocira na apokaliptični Mega-City One. 

Ulogu Dredda je preuzeo smjeli (cijeli film ne skida kacigu) Karl Urban (Doom, Pathfinder, Star Trek, Red, Priest...) dok je glavna negativka Lena Headey svima poznata kao kraljica Cersei Lannister iz megapopularne serije 'Game Of Thrones' odnosno Sarah Connor iz serije 'Terminator: The Sarah Connor Chronicles'. 

Sve to zvuči jako dobro no ...bojim se da se ne mogu složiti s pustim hvalospjevima koje je film pokupio isključivo iz jednog jedinog razloga. Nije problem niti izražena količina grafičkog nasilja, niti fašističke metode utjerivanja pravde, niti omraženi 3D, niti gluma (bez obzira koliko Urban kopira Eastwoodov glas kojim je lik Dredda inače inspiriran), jedini problem je scenarij.

Iako se u priči susrećemo s nekim različitim segmenatima, film neodoljivo podsjeća na nedavno snimljeni Indonezijski akcijski fenomen 'The Raid: Redemption' u kojem se nekolicina SWAT policajaca obračunava s bezbrojnim kriminalcima unutar njihove zgrade odnosno sa posljednjom ekranizacijom spomenutog 'The Punishera' pod nazivom Punisher: War Zone.

Kroz film se protežu bezbrojni hommage-i autorima stripa bilo da je riječ o grafitima na zgradama ili samom nazivu tornja Peach Trees (scenarist Alex Garland se našao sa autorom stripa Johnom Wagnerom u istoimenom restoranu zbog dogovora oko filma), no Garlandov scenarij nije donio nikakvu svježinu u priči koju smo vidjeli već bezbroj puta kroz primjerice akcijski žanr. Ne čudi stoga, što je Duncan Jones odustao od režije, upravo zbog neslaganja oko poprilično plitkog scenarija. 

U usporedi sa verzijom iz 1995., 'Dredd 3D' je za klasu bolji, no ako kojim slučajem uslijede nastavci prići ću im s određenom dozom skepse jer me ovaj ostavio sasvim ravnodušnim.