Danas imamo znanost i alternativnu znanost ili pseudoznanost. Takvu podjelu mogu akceptirati ako mi netko odgovori što je tu što?

Dakle, ako je fizika znanost, da li je kvantna fizika znanost? A kvantna biologija? Ako jest, zašto dokazuje ono što spada u „alternativnu znanost"? Ako je i duhovnost alternativna znanost, da li je duhovan razvoj znanstvena metoda?

Da se ne bi ovdje već zapleli u rasprave, odlučio sam napisati tekst o znanstvenim eksperimentima koji mijenjaju znanost. U koju oni kategoriju znanosti spadaju, neka svaki čitatelj zaključi prema svome nahođenju.

Znanost se temelji na određenim principima, a jedan od njih jest da ono što se dešava na jednom mjestu nema utjecaja na ono što se dešava na drugom, osim kada su u pitanju sile poput gravitacije ili elektromagnetizma. Ruski fizičar Vladimir Poponin u ranim 1990-tim godinama vršio je u Americi seriju eksperimenata. Istraživao je odnose između ljudskog DNK i energije. Za pokuse je koristio staklenu vakumsku cijev, no danas ne možemo postići savršen vakum, pa se tu uvijek potkrade poneki foton svjetlosti. Tih nekoliko fotona nalaze se u vakumu razbacani po prostoru, bez određenog uzorka. Poponin je uzeo DNK zavojnicu i stavio je u vakuumsku cijev. Fotoni su se poredali po zavojnici, tj. posložili su se u njen oblik.

Iz ovoga možemo zaključiti da osnov naše strukture, naš DNK kod koji definira naše karakteristike utječe izravno na svijet oko nas. Isto to nam govore i mnoge stare tradicije i kulture: da postoji nešto u nama što utječe na svijet oko nas. Poponinov eksperiment dokazuje ovo u laboratorijskim uvjetima. Ali to nije sve. Drugi dio eksperimenta još je zanimljiviji. Kada DNK uzorak izvadite iz vakuumske cijevi - fotoni ostaju poredani u strakturi DNK, umjesto da se vraćaju u slobodan razbacan raspored bez uzorka kao što bi se očekivalo. Pitanje je zašto, jer ništa ponato u današnjoj znanosti ne bi trebalo zadržati fotone u strukturi DNK zavojnice nakon što je uzorak izvađen. Zato je ovaj eksperiment nazvan Fantomski DNK eksperiment.

Ovo nam govori da ljudski DNK komunicira sa energijom od koje je sve načinjeno. Paketići energije koji prožimaju svu materiju komuniciraju kroz polje koje nauka ne zna objasniti pa to naziva Novo polje, iako je ono oduvijek tu.

Drugi zanimljiv eksperiment radila je Američka vojska. Uzeli se uzorak DNK donora, te su stavili ovaj uzorak u uređaj koji mjeri ponašanje DNK u jednoj sobi dok se donor nalazi u drugoj. Zatim su donora izložili emocionalnoj stimulaciji. Prikazivali su mu filmove koji su generirali intenzivne osjećaje radosti, tuge, bijesa, ljubavi, straha itd. Istovremeno na drugoj strani zgrade praćeno je ponašanje DNK uzorka, da se vidi da li će biti reakcije na emocije donora. Pretpostavka je bila da nema razloga da DNK reagira, jer ga ništa poznato nauci ne povezuje više sa vlasnikom..Pokazalo se suprotno. DNK je reagirao vibriranjem na svako emocionalno stanje kao da je još dio tijela. Vrhunac svake emocije donora poklapao se savršeno sa vrhuncem vibriranja DNK uzorka, u točno isto vrijeme.

Kada promatramo ovakve eksperimente mi obično razmišljamo o prijenosu energije sa točke A na točku B. U tom slučaju za prijenos je potrebno određeno, makar i minimalno, vrijeme. No u ovom eksperimentu  se to nije dogodilo. Efekti su bili simultani, odvijali su se istovremeno. Ova prva ispitivanja su se odvijala u različitim sobama udaljenim oko 50 metara. Kasnije su eksperimenti ponavljani, s tim da je uzorak odnesen u više milja udaljenu vojnu bazu. Bez obzira na udaljenost, rezultati su bili uvijek isti. DNK ostaje stalno u vezi sa svojim donorom, na nama nepoznat način. Dr Cleve Baxter je provodio ove eksperimente, a jedan od njih je bio kada se donor nalazio u Los Angekesu, a DNK u Fenixu u Arizoni, što je udaljenost od oko 650 km. Usput, to je isti onaj Cleve Baxter koji je poligrafom dokazao da biljke reagiraju na naš odnos prema njima (teorija primarne percepcije). Ovaj efekt se danas nazivo non-lokalna energija.

Treći interesantan eksperiment ponovo potiče i 1990-tih, a provodio ga je HarthMath Instutite iz kalifornije, koji se bavi proučavanjem srca. Naše srce nije samo pumpa koja pumpa krv kroz krvožilni sustav. HarthMath je otkrio da naše srce ima najjače magnetsko polje od cijeloga organizma, a njegovo elektromagnetsko polje producira se nekoliko metara oko tijela. Također, naše srce ima i svoj vlastiti kongnitivan kapacitet, dakle kada kažete da netko razmišlja srcem - zapravo ste dolsovno u pravu.

HarthMath je u eksperimentu izolirao DNK ispitanika, a ispitanici su bili trenirani da iskuse vrlo jasne emocije kao što su ljubav, zahvalnost, sućut, bijes, strah itd, dok je za vrijeme doživljavanja tih emocija promatrano je ponašanje DNK. Otkriveno je da se kod doživljavanja pozitivnih emocija DNK odvija, postaje opuštena, a to pospješuje njene karakteristike, recimo da odvijenost omogućuje nekim malim prekidačima da budu korišteni. Kod doživljavanja negativnih emocija DNK se zavija, što smanjuje njene mogućnosti, tj neki prekidači postaju nedostupni.

Zadnja istraživanja HarthMath dokazuju da naše ideje i naše misli mogu promijeniti naš DNK. Sve materijale o tome možete vidjeti na njihovoj stranici www.harthmath.org na kojoj je dostupna i dokumentacija ispitivanja. Ova istraživanja pokazuju da ljudi imaju moć da emocijama i mislima oblikuju svoj DNK, kao i mogućnost da utječu na prostor oko sebe.

Nije li ovo početak nečega što možemo nazvati Interna Tehnologija? Počinjemo li u tome napokon prepoznavati zapise iz drevnih civilizacija.

Svi ovi eksperimenti, a ima ih još puno takvih, rađeni su odvojeno, bez znanja o postojanju ostalih i međusobne zavisnosti. Ali kada ih sakupite zajedno, oni počinju pričati zanimljivu priču.

Naš DNK ima direktan utjecaj na svijet oko nas na energetskom nivou. Neše emocije imaju mogućnost da mijenjaju i oblikuju taj DNK, i reguliraju njegov kapacitet zavijanjem i odvijanjem. Nismo ograničeni vremenom niti prostorom u ovome, niti zakonima fizike. Sve potiče od naših misli, a manifestacije toga nadilaze granice kakve poznajemo danas.

Znanost? Pseudoznanost?