Ne sjećam se kad je zadnji put bila ovolika medijska hajka. Možda kad je pokojni Papa dolazio u Hrvatsku. Kad sam uopće toliko vremena provela ispred televizije iščekujući rasplet nečije sudbine. A onda je puklo. General Gotovina i Markač slobodni su ljudi. Moram priznati kako nisam očekivala gotovo trenutno puštanje na slobodu.

Svi su se potajno nadali, palile su se svijeće i zazivali sveci. A onda je krenulo. Opća euforija kakvu Hrvatska još nije vidila. General Gotovina postao je najtraženija osoba, da ne kažem proizvod. Samo što nisu njegovu sliku na paštetu stavili. Kako ostati normalan u takvoj situaciji?

Ako se mene pita, iz zatvora je izašao Gotovina kakvom se neki nisu nadali. Ostavio je ratne parole i pozive na puč iza sebe i okrenuo se budućnosti. Gotovo propovjednički, Ante Gotovina, umirovljeni general hrvatske vojske, pustio je glas nakon 11 godina i danima na svečanim dočecima pozivao na zajedništvo. Ali ne ono koje su neki možda htjeli.

To nije bio poziv na osvetu ili poziv na linč. Bio je to poziv čovjeka koji je dao sve za domovinu. Poziv na zaboravljanje ružnoga i za okretanje budućnosti. Boljoj budućnosti. Onakvoj budućnosti za koju se on i tisuće drugih borilo. A prošlo je puno godina. Najviše je Hrvate boljela ona konstatacija da je država koja se krvlju branila zasnovana na organiziranom zločinačkom pothvatu. Ma je li?

To je nanovo otvorilo rane onih majki i žena koje su pokopale svoje najmilije. I zato je bilo posve moguće da se ta insinuacija sruši. I ja sam ratno dijete, dijete podruma i dijete zračnih uzbuna, dijete dragovoljca. I moje je djetinjstvo obilježeno. Moje i tisuća drugih. Kad ćemo se riješiti te stigme naroda koje je patilo i godinama poslije?

Kad ćemo napokon neke stvari ostaviti iza sebe? Ako postoji nešto što nazivamo pravim trenutkom, onda je to ovaj. Krajem ovog procesa zatvaramo još jednu stranicu teške hrvatske povijesti. Zar nije vrijeme za to? Sad je vrijeme da se ostavimo parola. U tjedan dana mala zemlja Hrvatska doživjela je zatvaranje prvog potpredsjednika Vlade zbog smrti dvoje ljudi izazvane automobilskom nesrećom, puštanje narodnih heroja generala Gotovine i Markača koji su, izgleda, nevini odležali godine u Haaškom pritvoru, te osuđujuću presudu za mito i korupciju bivšeg premijera.

Zar to nije malo previše u tako kratkom roku? Lijepo li je ovih dana biti Hrvat. Budite ponosni na ono što jeste. U ime onoga heroja kojim ste se kleli sve ove godine, poslušajte ga. Ostavimo prošlost i okrenimo se budućnosti. Ostavimo se bezdušja i krenimo naprijed. Zar nije vrijeme?