Kako nam se godina i kalendarski bliži kraju ostaje nam jako malo vremena da vam skrenemo pažnju na neke filmove koje nikako ne smijete propustiti. Protekla dva tjedna dotakli smo se festivalskih filmova koje ulaze u sam vrh naj filmova godine, ovaj put ćemo se pozabaviti sa dva filma koji po osobnom mišljenju definitivno ulaze u top 10 najboljih filmskih ostvarenja godine. 

Ne treba niti posebno naglašavati da su ti isti također pokupili mnogobrojna priznanja po prestižnim festivalima. Započet ćemo ovotjednu priču sa ovogodišnjim laureatom festivala u Veneciji svima znanom kao Mostra.

Pietà (2012)

Režija: Kim Ki-duk

Uloge: Lee Jung-jin, Jo Min-su, Kang Eun-jin, Woo Gi-hong, Cho Jae-ryong, Lee Myeong-ja, Heo Jun-seok, Kwon Se-in ...

Žanr: Drama

Trajanje: 104 min.Gang-do (L.Jung -jin) je mladi utjerivač dugova koji na krajnje beskrupulozne načine kažnjava dužnike, mahom siromašne obrtnike, odnosno osakaćuje kako bi njihove dugove podmirio novcem od osiguranja. Njegov život se uvelike promijeni kad se jednog dana susretne sa ženom koja tvrdi da mu je majka. Gang-do početnu nevjericu uskoro ispuni osjećajima ka nepoznatoj ženi no ubrzo ih oboje dotakne prošlost njegovih nemilih radnji...

Većina filmofila će se sa sjetom prisjetiti u nas nekoć jako poznatih 'ciklusa azijskog filma' gdje smo se pobliže mogli upoznati sa brojnim uglavnom nagrađivanim azijskim filmovima među kojima su bili i uradci fantastičnog južnokorejskog redatelja Kim Ki-duka. Malo tko je zaboravio poetičnost njegove brilijantne drame 'Spring, Summer, Autumn, Winter... and Spring' (2003) ili tragičnih sudbina dviju prijateljica iz odlične drame 'Samaritan Girl' (2007). 

Podjednako upečatljiv dojam ostavit će vam i gledanje posljednjeg Ki-dukovog filma koje nije moglo ostaviti ravnodušne niti članove žirija ovogodišnje 'Mostre'. Treba itekako naglasiti da su u konkurenciji bili redom redateljski 'meštri' poput Terrencea Malicka, Briana De Palme, Paula Thomasa Andersona, Oliviera Assayasa odnosno Takeshia Kitana no Ki-duk je 'opustošio' Veneciju skupivši čak četiri nagrade.

No, pustimo nagrade po strani i vratimo se samoj priči koja bi neke mogla gledatelje (uglavnom ne navikle) na azijske filmove u određenim segmentima itekako potresti pa čak i šokirati. 

Već u samom uvodu filma svjedočimo sceni bizarnog samoubojstva, nakon koje slijedi niz još neugodnijih i mučnijih scena no moram naglasiti da Ki-duk nije pretjerivao u eksplicitnosti kakvoj su sklone primjerice njegove japanske kolege. Naglasak same priče je bila humanost odnosno nehumanost ljudi koji su skloni promjeni kad im se životi zbog određenih razloga izmjene.

Iako smo kod Ki-dukovih filmova na takve 'poruke' već navikli, ovaj put nas je iznenadio segmentom sad već standardnim za južnokorejske filmove a riječ je naravno o osveti.

Meštar kakav je, Ki-duk je ipak vješto izbjegao klišeje viđene u filmovima sa tematikom osvete te se pobrinuo da zadrži pozornost na humanom dijelu priče.  

Moram također naglasiti da je cijeli film prožet religijskim segmentima (naslov filma kao i sam plakat govore sve) i određenim seksualnim aspektima te bi mnogi mogli biti isprovocirani cijelom idejom. Što se tiče glumaca, iako su poimence možda nepoznati uvjeravam vas da su odradili upečatljiv posao u poprilično zahtjevnim rolama. Ukratko, provokativan i dirljiv!

Holy Motors (2012)

Režija: Leos Carax

Uloge: Denis Lavant, Edith Csob, Eva Mendes, Kylie Minogue, Elise Lhomeau, Jeanne Disson...

Žanr: Drama, sf

Trajanje: 115 minU uvodnim sekvencama filma vidimo čovjeka koji se budi u nepoznatoj prostoriji bez ikakvih vrata. Nakon kraćeg traženja, čovjek pronađe skrivena vrata koja ga vode u kino dvoranu ispunjenu gledateljima koji s oduševljenjem gledaju klasik redatelja King Vidora 'The Crowd'. U međuvremenu dječak šeće golema psa među redovima kinodvorane. Radnja potom prati gospodina Oscara (D.Lavant) čiji se dnevni posao krije u fasciklama koje se nalaze unutar ogromne limuzine kojom ga po Parizu vozi vozačica Céline (E.Scob)... 

Čudna radnja? Niste niti blizu sa pojmom čudno ako vam ovaj kratki sinopsis takvo zvuči. Pravi izraz bi bio 'doživljaj' jer ćete se po gledanju samo češkati po glavi i pitati -Što je ovo bilo?-. Iako umjetnički film pleše po granici nepoznatog i nezavisnog filma, francuski vizionar Leos Carax (The Lovers On The Bridge, Pola X...) uspio je za svoj posljednji provokativni kolaž od filma privući međunarodno zvučna imena kao što su Eva Mendes ili Kylie Minogue (začudo, uopće nije loša u filmu).

Ima tu svega, od drame, fantazije, krimića i mjuzikla do čistog bizarnog i fascinantnog što sam opis filma još i više čini težim. Ovo je jedan od 'onih' filmova koje morate iskusiti gledajući.   

Sam proces stvaranja filma trajao je punih 5 godina, točnije od Caraxova sudjelovanja u omnibusu 'Tokyo' gdje nas je po prvi put šokirao sa likom gospodina Merdea (poznavateljima francuskog jezika nije potreban prijevod riječi). Kao i tad, gospodina Merdea a ovdje i ostalih 10 (!) likova tumači maestralni Denis Lavant (inače Caraxov stalni glumac) koji je po osobnom mišljenju pružio možda i ponajbolju glumačku izvedbu ove godine. 

Kako bi izbjegao veće troškove snimanja Carax se priklonio njemu omraženom digitalnom načinu snimanja što je na kraju rezultiralo upečatljivim prikazom Pariza iz perspektive limuzine. Upravo su limuzine potakle Caraxa da napiše scenarij, jer gledajući ih šečući Parizom, pomislio je kako su impresivan primjer futurističke a opet zastarjele vizije. Kako živimo u digitalnom vremenu, Carax smatra da nestaju 'vidljive' stvari poput limuzina, odnosno da nestaje ljudska potreba za takvim oblicima futurizma.

Bizaran, zapanjujuć, čudan, duhovit (nezaboravna scena muzičkog intermezza harmoničkog covera blues standarda 'Let My Baby Ride') 'Holy Motors' je pravi primjer artističkog filma koji istodobno zadivljuje i začuđuje te je prava šteta da ovakvi 'dragulji' rijetko dobiju dovoljno medijske pažnje kojom su obasuti visokobudžetni razarači moždanih ćelija kakve svakodnevno (nažalost) imamo prilike vidjeti na velikim ekranima.

Hoću li nakon ovakva dva brilijantna filma posebno naoštriti pero za nadolazećeg 'Hobbita', ostaje nam za vidjeti. Bilo kako bilo, teško da će se naći uz bok ponajboljim ovogodišnjim ostvarenjima što s lakoćom možemo reći za ovdje spomenute.