Aaaa... ljeto, ljeto. Svaki put kada razmišljam o njemu sredinom siječnja siguran je znak da mi je, kako se ono kaže, došla voda do grla.

Ovaj mjesec nikako da završi, ovaj siječanj ima 60 dana. Čini mi se da sam jučer vidjela kako ukrašavaju jelku na trgu, a prije par sati kako je ''skidaju''. Da, dragi moji. Nisam baš od volje. A vi? Skupilo se. Ne pomaže mi Scarlett O'Hara sa sutra je novi dan. A nije mi pomogla ni vremenska prognoza kada je najavila za početak - obilnu litražu kiše, a potom sve niže i niže temperature. U međuvremenu, potrefile se različite boleštine, malo meni, malo tebi, malo njemu, i tako dolazimo do potrebe za promjenom koju samo vrijeme može donijeti.

 

Najpopularnija riječ ovih je dana Sezona. Da, ta magična riječ kojom se rješavaju svi problemi u Dalmaciji, pa tako i u Zadru. Sezona će spasiti sve generacije, utješiti bolesne, nahraniti gladne, napojiti žedne. Zaposliti nezaposlene. Sezona će doći dok ste rekli ''Šeks'', nećete se stići ni okrenuti oko vlastite osi i već ćemo se vratiti na ljetno računanje vremena. Ove godine brže će i Uskrs.

Već sada počinju pripreme za sezonu, koja je, baš kao što je i običaj od samostalnosti Republike Hrvatske, iz godine u godinu sve bolja. Samo nebo je granica, uvjereni su ministri turizma, kako god se zvali. Evo ovaj sadašnji, jedan od Vladinih Ostojića, kao pokvarena ploča. Na svakom vražjem skupu, susretu, seminaru, okruglom stolu, konferenciji za medije, pa možda i u snu ponavlja: Hrvatska, pobjednik Mediterana, Hrvatska, pobjednik Mediterana, Hrvatska, pobjednik Mediterana! Ako vjerujemo statistikama, reklo bi se da prošlog ljeta u Hrvatskoj nije bilo lako naći zimmer frei.

Postoji i još jedna dražesna riječ, a to je Predsezona. Ona izgleda slično kao Sezona, ali ne pojavljuje se baš u svim područjima. Zadar ima tu sreću da ga predsezona voli. To su nam oni turisti koji nisu došli isključivo zbog prženja na suncu, skloniji su điru po gradu, a najviše ih dolazi tamo negdje oko Uskrsa.

No, kod nas vrijedi doći i zimi. Naša zima nije tako strašna, posebno kada živite u Norveškoj. Primjerice, u prosincu je Zadarsku županiju posjetilo 5.892 gostiju što je 8 posto više nego 2011. godine.  A što jedan Norvežanin može vidjeti u gradu? Znamo što može (tri tisuće godina star grad prekrasne arhitekture koja svjedoči o bogatoj povijesti, bla, bla, bla, znate ovo napamet), a znamo i što NE može.

Pozdrav suncu, ta beskrajno impresivna instalacija, koja od 2007. kada je postavljena, privlači turiste svih boja i oblika kao leptire svjetlo, ovih je dana jad i bijeda.

Sjećate li se ovoga?

Koštao je 8 milijuna kuna. Dotrajale dijelove, sve te elektronske sklopove i kabele ispod stakla treba zamijeniti. More i padaline kumovale su prvoj većoj rekonstrukciji, procijenjenoj na oko 600 tisuća kuna. A ništa bez njemačkog ''Leurocoma'', tvrtke koja radi dijelove po specijalnoj narudžbi... da, da, oni ne štancaju tek tako! Gospoda stoga odlučuje, neka popravak Pozdrava čeka.

Kad se samo sjetim kako se prema Morskim orguljama i Pozdravu ljeti kreće u krdima, onda se pitam misle li oni koji ga ne popravljaju da su ovi malobrojni gosti u Zadru manje vrijedni? Jer došli su sada, kada je smještaj jeftiniji, pa zašto za njih srediti Pozdrav suncu koji više ne izgleda kao Windows media player nego uređaj za praćenje otkucaja srca.

Pozdrav suncu mjeri slabašno bilo grada. Tek pokoja svjetleća linija razbija onu mrakušu na Rivi, da nema svjetla na zelenoj površini do instalacije, bila bi potpuna. Ja bi onda začepila i orgulje, da ne sviraju dok ne dođu oni pravi turisti.

A koga briga za građane!

Šetaju oni i bez Pozdrava suncu, oni malobrojni koji se zimi viđaju u staroj jezgri grada.

Samo da ne bi i Pozdrav suncu završio karijeru kao Moroskok.