Što vi radite kad vam je dosadno? Sigurno ne sastavljate pirotehničke naprave s frendovima jer bi to kad pukne, eto, moglo biti zabavno. Baš to učinilo se kao dobra ideja vodičkim genijalcima koji su svojim postupcima ponovno dokazali koliko daleko doseže ljudska glupost.

Odmah je pukla vijest kako Zagrebom hara nekakav bombaš i ljudima su na um padale slike Londona, New Yorka, blizanaca, Madrida i bombaških napada. Kad ono, malu zemlju Hrvatsku napao je čisti ljudski idiotizam. Njemu, čini se, zaista nema lijeka.

Nakon što se „kriminalističkim istraživanjem" dokazalo kako Hrvatska nije pogođena terorističkim napadom, krenula je priča kako su za cijeli metež na Trgu bana Jelačića odgovorni - zlatna mladež Vodica. Par mladića kojima je, očito, bilo dosadno.

Ono što me smeta najviše, jest upravo taj naziv zlatna mladež. A što ne bi ja bila dio te zlatne mladeži? Ja, za razliku od njih, nikad nisam aktivirala pirotehničku napravu na glavnom trgu. Očito imamo različito poimanje pojma zlatne mladeži. Ova o kojoj se piše po novinama u raznim rubrikama, ona koja nerijetko završi u crnoj kronici, to je ta zlatna mladež. Ma nemojte.

A za mene su neki drugi ljudi dio zlatne mladeži. Oni koji nemaju sumnjivo bogate roditelje koji će ih iz svakakvih škakljivih situacija izvlačiti svojim vezama i svežnjevima eura. I ovo će, kao neki drugi, još gori slučajevi, završiti nekom mizernom kaznom koja će biti obrazložena „dobrim ponašanjem i pedigreom dobre obitelji." Zar to nije žalosno?

Prvo što mi je palo na pamet, priznajem ishitreno, bilo je da su se neki mulci malo akoholizirali (nalokali) i pod rep konja bana Jelačića stavili petardu. Ono, da malo grune, jer je nekome ostalo od proslave Nove godine petarda u džepu. Kad ono odrasli ljudi, na pragu tridesetih. I kako ih onda ne nazvati idiotima?

Idiotima koji su danima prije sklapali taj nazovi eksploziv, planirali gdje će ga aktivirati i poput likova u crtićima izdaleka gledali kako će grunuti. Zar to nije idiotski, pogotovo ako imaš trideset godina u dupetu, što implicira da imaš i nešto soli u glavi? I sve to jer je njima bilo dosadno.

Svako malo krene priča kako u hrvatskim gradovima nema sadržaja za mlade. Onda neki nadobudni glasnogovornik blene kako su se djeca malo zaigrala i iz čiste obijesti digla na noge cijeli Zagreb, specijalnu policiju, pirotehničare i duge cijevi. Onda se saznalo kako je jedan od tih budalaša član HDZ-a.

Pa se stranka krenula ispričavati, kako oni ne stoje iza radnji svojih članova i bla, bla, bla. Pa se i Grad Vodice ispričao svim građanima Grada Zagreba za neugodnosti koje su im Vodičani izazvali. Isprika za isprikom. Pomislio bi čovjek kako smo mi jedna fina država koja riječima isprike sve lijepo izgladi. A da je netko stradao? Puno bi njemu značilo što se Karamarko posipa pepelom.

Trla baba lan, da joj prođe dan. Bavimo se trivijalnostima da od šume ne vidimo drvo. Ili obrnuto? Ne znam ni ja više. Što je sljedeće? Kad netko Dalmatinca u Zagrebu nazove tovarom, očekujem Bandićevu ispriku u ime svojih građana. Ne kažem da nekad samo isprika nije dovoljna, ali ovoj će mladeži trebato malo više od riječi da shvate koliko daleko su otišli.

Još me nešto muči. Svima nam od djetinjstva roditelji tupe koliko je važno ne upasti u loše društvo. Ovi su se baš našli. Ali nikako mi nije jasno da barem jednom od tih mladića nije niti jednom palo na um kako ono što rade nije baš pametno i moglo bi imati dalekosežne posljedice, ne samo po njih, nego i po slučajne prolaznike.

Jadna nam budućnost nastavimo li ovako. Nešto se loše događa u državi Hrvatskoj. Potrudite se da je i vi ne gurate dalje u ponor.