Bio je to sasvim uobičajen dan u zemlji Hrvata.

Od stoljeća sedmog, jedno drugome do uha, Hrvati se drže zajedno. Naš je narod posebno povezan kada treba obraniti svoje, to smo pokazali, to smo i dokazali, u to sumnje nema.

Vatreni smo kada navijamo za svoje reprezentacije, kada bodrimo svoje sportaše, Janice, Ivice, Blanke, Sandre. Vatreni smo kada ne damo svoje generale. I humanitarni smo - posebno ovih dana, kada imamo veliko srce za Stephanie, Noru, Enu. Ma krasni smo, da vam suza kane.

A onda, jednog utorka u zemlji Hrvata, povezanoj, a kako drugačije nego društvenom mrežom, pa i više njih, zajedništvo hrvatsko eskalira, zahvaljujući jednoj sijedoj gospođi koja se farba u plavo.

Ingrid, Ingrid, Ingrid...

Prvo je urnebesno smiješno, ali onda postaje tragično.

Ta je žena, koju na youtube možete pronaći upišete li ''duge cijevi'', ponovo pokrenula uspavane duhove hrvatske sloge diljem svijeta, jal koji uvijek čuči u svakom Hrvatu, žeravicu koja tiho tinja sve dok se ne ponovo ne rasplamsa s plemenitim ciljem.

Ovaj put okidač je Ingrid, europarlamentarka koja je uspjela s trona poznavanja engleskog jezika skinuti Jadranku Kosor, čiji je hit poznat i kao Dej aftr jestrdej.

Ako još niste, obavezno bacite oko na ''natuknice'' koje se šire Facebookom, brzinom kojom se dijeli novi status Grumpy mačora. I mediji su se dohvatili Ingrid i njezinog nezaboravnog govora, s posebnim naglaskom na finalno People must trust us!

Pa to je ravno Arnoldu Schwarzeneggeru u najboljim danima.

Sanader zna pet jezika pa eto gdje nas je to dovelo. Nije stvar u Jadranki ili Ingrid i njihovom štucanju engleskog jezika, nego činjenici da je ovo palo kao dobra trisketina svima koji sjede i šute, za tipkovnicom uvijek hrabri.

Avdić pjeva: Ja nemam milosti, tresem kurcem po tastaturi, svaki zarez je prijeki sud, svaka tačka metak u čelo, kod mene nema backspace, samo enter enter enter!

Poliglot do poliglota, Hrvati su raspalili po Ingrid, samo jednoj u nizu pogrešnoj osobi na pravom mjestu.

Ali taj duh zajedništva, to je nevjerojatno. To je naprosto očaravajuće, kako smo jaki u zajedničkom kritiziranju, u pljuvanju po svemu što, dovraga, ne valja i treba promjene.

Gdje je taj duh i bunt kada se ide na izbore, peticije, referendume, kada voda dođe do grla i treba na ulice?

Pljušte komentari, padaju optužbe, kako vas nije sram, kukurikavci, to šaljete u bijeli svijet, dok nam mladi, sposobni ljudi troše potplate jeftinih cipela u hodnicima Zavoda za zapošljavanje, kako vas nije sram, kukurikavci?

Da, dragi moji, njezin je govor slika i prilika naše politike kojom se bave nesposobni podobenjaci, ambiciozni kvazi-intelektualci i oportunisti, a vi samo njurgajte i redovito pečatirajte radnu knjižicu.