Tko je Lazar Džamić i zašto bi bilo dobro da čujete za njega?

Prije svega, obraćam se vama koji ste odrastali zajedno sa stotinama, tisućama zaljubljenika u jednu potpuno spaljenu ekipu i njihov crno-bijeli svijet. Plavokosi dugonja, debeli i lijeni šef, živčani nosonja, profesionalna lopuža.

Dobrodošli u svijet Alana Forda, stripa koji je doživio potpuni fijasko diljem svijeta, a popularnost stekao samo u Italiji i bivšoj Jugi. Na ovdašnjim prostorima stekao je kultni status, prešao granice pop kulture i postao nezaobilazan dio Opće kulture.

A sve je počelo davne '69, kad su crtač Roberto Raviola Magnus i scenarist Lucciana Secchi Bunker na talijansko tržište izbacili prvi broj Alana Forda.

Danas, skoro pola stoljeća od prvog objavljivanja, o fenomenu stripa, odnosno tragu koji je ostavio u generacijama i generacijama, u ''ono vrijeme'' kada smo čitali stripove, kiosk romane ili, o da - knjige, Lazar Džamić objavio je svoj pogled na ovaj ''slučaj''.

Karikirani do bola, stereotpizirani do krajnjih granica, junaci, odnosno - antijunaci koji defiliraju stranicama genijalaca Magnusa i Bunkera odraz su autorove vizije commedije dell'arte, transponirane u hladnoratovski New York 400 godina u budućnost. Bunker to otkriva Džamiću u jednom jedinom e-mailu (inače ne daje intervjue).

''Fordovska poetika je mješavina nadrealizma, farse i satire, Alan Ford mentalni je rođak našeg života'', piše Džamić. Nadrealna farsa Alana Forda naš je način života i zato smo ga tako lako usvojili. Usvojili smo kritiku kapitalizma, kritiku režima korupcije, nepotizma,kritiku disfunkcionalnog društva.

Alan Ford je James Bond iz Paralelnog svemira, univerzalna opaska bilo kojeg lošeg društva.

BISERI

Halo, Bing! Kako brat? Opet u zatvoru?
Cijena? Prava sitnica!
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš nego sedam dana u bijedi!
Ja sam odveć star, ali poslušaj moj savjet...
Ako kaniš pobijediti, nipošto ne smiješ izgubiti!
Grunfovi natpisi na majicama:
Bolji je častan bijeg nego nečasna smrt!
Tko spava nije budan!
Tko vrijedi leti
tko leti vrijedi
tko ne leti ne vrijedi 

Džamić tvrdi - našu vezu s Fordom posebno je učvrstilo i to što je Alan Ford istovremeno kritika komunizma, odnosno svakog nekompetentnog, autoritarnog i propagandističkog društvenog uređenja.

Satira Magnusa i Bunkera imala je političku bazu i zbog nje je bila jednostavna ta naša identifikacija. Džamić ističe i potrebu za snalaženjem - ne diploma, ne prostojnost i ne zakon - samo dobre veze! Po tome je Alan Ford vrlo balkanska priča o preživljavanju. Taj je strip terapija, jer grupa TNT - to smo mi!

Danas, godinama nakon prvog vala fordomanije, postoje portali koji se bave isključivo objavom sprdnje u formi pravih vijesti. Naslovi poput " Katoličke udruge skupljaju potpise za zabranu masturbacije i menstruacije" ili pak " Ruža Tomašić pala na testu iz hrvatskog za prave Hrvate'' više nam nisu smješni jer potpuno izvrnuta logika stvari postala je naša stvarnost.

Naše političare kao da je crtao sam Magnus.

U korama trulog kapitalizma Alan Ford i elementi povijesnog, društvenog i umjetničkog na kojima je nastao više nego ikad bliski su realnosti. U medijima vladaju ridikuli-tajkuni, ridikuli-političari, ridikuli-estradnjaci, a Superhikovi diljem svijeta kradu siromašnima da bi dali bogatima.

O svemu tome sjajno piše Lazar Džamić, čija se knjiga "Cvećarnica u kući cveća'' ne ispušta iz ruke od prve do posljenje stranice. Baš kao i ''fordić''.