Nije neka velika novost činjenica da je trka za 'zelembaćima' prisilila gramzive hollywoodske producente da tzv. ljetne blockbustere u itekako zgusnutom rasporedu započnu 'izbacivati' već samim početkom godine. Nakon što je kinoblagajne na impresivan način poharao 'Oz The Great And Powerful' (do zaključenja ovog teksta film je u svjetskim kinima prešao zaradu od 300 milijuna dolara u samo dva tjedna prikazivanja), pred nama se našao još jedan visokobudžetni (190 milijuna dolara) potencijalni kino-hit.  

Jack The Giant Slayer (2013)

Režija: Bryan Singer

Uloge: Nicholas Hoult, Eleanor Tomlison, Ewan McGregor, Stanley Tucci, Ian McShane, Eddie Marsan, Ewen Bremner, Bill Nighy...

Žanr: Fantasy, avantura

Trajanje: 114 min.

U prologu filma, otac malom Jacku prepričava legendu o kralju Eriku koji je uz pomoć magične krune okončao rat između ljudi i divova.   

Deset  godina kasnije, mladi Jack (N. Hoult) odlazi u grad prodati stričevog konja kako bi dobivenim novcem obnovili kuću i kupili nešto hrane.

Jack upadne u nevolje kad stane u obranu mlade djevojke na koju nasrne skupina pijanih seljana. Istovremeno, redovnik ukrade zrna magičnog graha skrivenog kod lorda Rodericka (S. Tucci) nakon kojeg lord naloži zatvaranje svih gradskih ulaza. Redovnik u strci obeća mladom Jacku velike novce za konja, davši mu za polog magična zrna uz obećanje da će biti isplaćen ako zrnje odnese u njegov samostan...

Ostatak priče dao bi se lako prepričati u još samo par rečenica, ali ne želim vam otkrivati kompletnu radnju filma u slučaju da se ipak odlučite pogledati ovu izrazito besmislenu budalaštinu.

Jesu li ovako grube riječi baš potrebne kao bi se dočarao cijelokupni dojam? Nažalost, da!

Krenimo ipak sa pričom od samog početka kako bi opravdao svoje riječi.

Priča filma je bazirana na tradicionalnim bajkama 'Jack The Giant Killer' i 'Jack And The Beanstalk', a svoj put do filmske adaptacije započela je još 2005-e, davno prije negoli se uopće započeo rad sa filmskim adaptacijama bajki 'Alice In Wonderland' ili primjerice prošlogodišnje 'Snow White And The Huntsman'.

Scenarij je zgotovio Darren Lemke (Shrek Forever After) a za redateljskom palicom se naveliko spominjalo ime D.J. Carusa, krajem 2009-e je potvrđeno da je režiju prihvatio renomirani hitmaker Bryan Singer (The Usual Suspects, Apt Pupil, X-Men 1, 2, Superman Returns...).

Singer je za početak angažirao svog starog suradnika Christophera McQuarriea kako bi 'ispolirao' scenarij, odnosno detaljnije razotkrio pozadinu odnosa divova i ljudi kao i njihovu dublju karakterizaciju.

Što se uloga tiče, za naslovnu rolu, Singer je otpočetka pikirao na Nicholasa Houlta koji ga je oduševio svojom izvedbom u sad već kultnoj britanskoj seriji 'Skins'. Oko uloge hrabre i pustolovne princeze Isabelle vrtjela su se imena Lily Collins i Juno Temple među ostalima, no Singer se naposlijetku odlučio za mladu i relativno nepoznatu Eleanor Tomlinson koja je imala određenog iskustva u adaptacijama bajki (Alice In Wonderland). Ostatak ekipe su popunila iskusna britanska (s izuzetkom Stanleya Tuccia) glumačka imena.

Singer je bio toliko oduševljen i uzbuđen zbog snimanja u 3D tehnici (film u određenim scenama djeluje stvarno impresivno) što ga je bojim se na kraju omelo do te mjere da nije niti sam (barem tako pretpostavljam) uočio toliko banalnih pogrešaka u scenariju koji je u najmanju ruku totalno besmislen.

O karakterizaciji likova na koju smo navikli u Singerovim uspješnicama nema niti riječi, a dijalozi su toliko naivni i jadni da nisu niti malo smiješni već isključivo patetični i neugodni.

Više sam se puta tokom gledanja zapitao, je li ovo njemu bilo potrebno?

Čovjek koji stoji iza kriminalističkog masterpiecea 'The Usual Suspects', čovjek koji je unio mračne tonove u šareni svijet strip junaka? Uffff....nisam očekivao neki osobito pametan film, ali ovo je ispalo puno gore od toga. Nemojte me krivo shvatiti, ali, ako ćete preći preko jadnog scenarija (mogu samo misliti kakva je bila prva verzija ako je ovaj prepravljen), zažmiriti oči u toliko očiglednim besmislicama i uživati isključivo u raskošnoj produkciji i specijalnim efektima, onda je ovo ono što tražite. 

U slučaju da ste mislili film pogledati sa djecom, bolje je da to vrijeme utrošite na igru, predstavu ili neki dječji klasik (pa čak i novog Oza ili Koka) negoli bacanje novaca na ovu besmislicu.

Da ova priča može biti adaptirana na daleko jednostavniji i učinkovitiji način pokazao nam je iskusni SF i fantasy meštar Nathan Juran još davne 1962-e u svojem 'Jack The Giant Killer' pa radije potražite taj klasik ako vam je već stalo do Jacka i magičnog 'fažola'.