Nije neka novost da nam na kinoprogramu svako malo osvane neki stariji naslov no mojem čuđenju nije bilo kraja kada sam ugledao ime filma koji bi bio adekvatan za eventualno ponoćne premijere u nekim skučenim klubovima ili festivalima bizarnosti.

John Dies At The End (2012)

Režija: Don Coscarelli

Uloge: Chase Williamson, Rob Mayes, Paul Giamatti, Clancy Brown, Glynn Turman, Doug Jones, Fabianne Therese....

Žanr: Komedija, horor, fantasy

Trajanje: 99 min.U slučaju da vas obuzme teška nostalgija za trash filmovima 80-ih, ludilo, pijanstvo ili teški narkotici, svakako se uputite u kino gdje vas čeka pojačana doza kaosa i crnog humora.

Na početku filma zatičemo Davea (C.Williamson) koji obezglavljuje zombificiranog skinheada jeftinom sjekiricom koju svako malo zamjenjuje u dućanu alata jer s lakoćom popuca prilikom svakog (bizarnog) korištenja.  

 

Dave svoje doživljaje odluči prepričati propalom novinaru Arnieu (P. Giamatti) koji s nevjericom pozorno upija svaku neboluzu koja izlazi iz Daveovih usta. Priča nas vraća nekih godinu dana unazad, gdje se Dave nalazi na lokalnoj zabavi pokraj obližnjeg jezera kako bi podržao svojeg najboljeg prijatelja Johna (R. Mayes) tijekom koncerta njegovog banda.

Dave na zabavi upozna neobičnog jamajkanskog dilera koji preprodaju novu sintetičku drogu imena 'Soy Sauce'. Dave ubrzo ustanovi da je John konzumirao 'Soy Sauce' pošto ga ovaj uzdrma neobičnim pričama. Dave zaključi da Johna trese gadan trip i da ga treba odvesti u bolnicu no uskoro se započnu dešavati neobične i bizarne stvari... 

Mislim da je dovoljan sam uvod filma kako bi počeli s nevjericom ali i znatiželjom pratiti radnju ovog pa... recimo 'čudnog' filma koji je ni ne sumnjam u kratkom vremenu nakon prikazivanja stekao nemalu vojsku štovatelja. 

Istoimena priča nastala je u glavi Jasona Pargina (kao autor je koristio pseudonim David Wong) koji ju je 2001-e počeo objavljivati u nastavcima putem weba. Zahvaljujući vrlo velikoj čitanosti, priča je dočekala i svoje tiskano izdanje 2007-e kad se prava na ekranizaciju dočepala kultna redateljska figura 80-ih, Don Coscarelli. 

Prije negoli su se pojavile brojne ikone horor filma 80-ih poput Jasona Voorheesa (Friday The 13th), Freda Kruegera (Nightmare On Elm Street), Pinheada (Hellraiser) ili lutka Chuckya (Child's Play), Don Coscarelli je osmislio lik The Tall Mana kao ultimativnu noćnu moru teenagerske publike u njegovom kultnom naslovu 'Phantasm' (1979).  

Dok su se u 'Phantasmu' dječak Mike i njegov stariji brat Jody suprostavili zastrašujućem kradljivcu leševa 'The Tall Manu' i njegovim ubojitim napravama, u daleko 'ispaljenijem' i duhovitijem Coscarellijevom 'Bubba Ho-Tepu (2002) neobično savezništvo u borbi protiv zla sklopili su ni manje ni više nego ostarjeli Elvis Presley (da onaj Elvis Presley) i crni (!!!) J.F.Kennedy.

Uz takve likove ne čudi Coscarelliev interes za adaptacijom Parginove knjige koju je opisao (adekvatno) spojem Douglasa Adamsa i Stephena Kinga. Originalnost i nevjerojatna  imaginacija prilikom kreiranja priče i likova bili su i više nego dovoljan razlog da se Coscarelli nakon 10-godišnje pauze vrati u redateljsku (i scenarističku) stolicu.

Da bi se cijeli projekt našao pod nešto većim povećalom zaslužan je i jedan od izvršnih producenata i glavnih glumaca u filmu, nadaleko poznati Paul Giamatti (Private Parts, Sideways, Cinderella Man, The Illusionist, John Adams, The Ides Of March...) koji se 'zakačio' za priču opisujući je nevjerojatno originalnom i 'ispaljenom' da bi propustio takvu priliku.  

Don Coscarelli, naravno, ne bi imao reputaciju kakvu ima među svojim obožavateljima da nije pažljivo obavio glumački casting koji je u srž pogodio likove knjige mada se po imenima (isključujući Giamattia, Clancya Browna i eventualno Douga Jonesa) Chasea Williamsa i Roba Mayesa možete samo počeškati po glavi u čuđenju.

Još bi jednom naglasio da je ovo film namijenjen isključivo fanovima teškog trasha i kultnog koji se ne užasavaju pretjeranih scena poput raspršenih glava, grotesknih bića ili čitave vojske djevojaka u toplesu. Nakrcan crnim humorom i kojekakvim bizarnostima, definitivno nije za mlađe uzraste, a bogami niti za manje zahtjevnu publiku naviklu na slasher horore poput 'Final Destination' ili 'Texas Chainsaw Massacre', jer će ih 'zapetljani' zaplet vrlo lako zbuniti. 

S obzirom da smo u stvarnosti dočekali snijeg potkraj svibnja možda i ne čudi što se ovako ispaljen film našao u redovnoj kinodistribuciji jer malo tko više u posljednje vrijeme može razaznati razliku između normalnog i nenormalnog. Najkraći opis ovog filma bi bio recimo, serija 'Supernatural' na teškim drogama pa ... sami procjenite jeste li spremni za takav doživljaj.