Paranoja, melankolija, potisnuta seksualna želja, incest i brojne druge psihičke deformacije savršeno su posložene u ovaj impresivan triler

Premda će te po naslovu možda pomisliti da napokon pišem o nekom obiteljsku filmu... hmmm... neeee. Naslov se u ovom slučaju tiče striktno jedne posebne 'filmske' obitelji koju ne bi željeli ni za susjede svojim najvećem neprijateljima. Što se dešava kad jedan južnokorejski redatelj (ne bilo koji) odluči snimiti film u S.A.D.-u i pritom dobro posramiti svoje netalentirane američke kolege, provjerite sad!  

Stoker (2013)

Režija: Chan-wook Park

Uloge: Mia Wasikowska, Nicole Kidman, Matthew Goode, Dermot Mulroney, Jacki Weaver..

Žanr: Triler, drama, horor

Trajanje: 99 min.India Stoker (M.Waskiowska) na svoj 18-i rođendan dozna da joj je u prometnoj nesreći smrtno stradao voljeni otac Richard (D.Mulroney). Ostavljena na milost i nemilost psihički rastrojene majke Evelyn (N.Kidman), India dozna da će se na neko vrijeme kod njih doseliti stric Charlie (M.Goode) za čije postojanje nije niti znala sve do očeva pogreba. 

Na karminama India zapazi neobično nervozno ponašanje njihove domaćice gđe. McGarrick u Charlievom prisustvu da bi nakon odlaska gostiju doznala da je gđa. McGarrick misteriozno nestala...   

Ne mogu vam opisati s kojim zadovoljstvom likujem nad američkim kvaziredateljima (nove generacije) koji uporno forsiraju bezumno nasilje i inzistiraju na degutantnom šokiranju publike (uglavnom maloljetne) kojekakvim prizorima sakaćenja, sadizma i neopisivim gadarijama u svojim tzv. trilerima i hororima. Kako se to indirektno (a u nekim slučajevima i direktno) odražava na psihu američke mladeži možemo vidjeti po bezbrojnim masakrima.

Zadovoljstvo je tim i veće kad amerikanci samouvjereno angažiraju 'stranca' očekujući nastavljanje pa možda i dorađivanje njihovog pomaknutog trenda, kad vidi čuda... taj isti stranac okrene pilu naopako i svojim netalentiranim kolegama pruži malu lekciju iz režije kakvom su se nekoć sami ponosili (npr. Hitchcock).

 

Kad vam još spomenem da je taj 'stranac' jedan od ponajboljih južnokorejskih redatelja u posljednjih 20-ak godina i da njegovo ime izaziva strahopoštovanje kod većine filmoljubaca diljem naše 'zelene' kugle, takav splet događaja bio je i više nego očekivan.  

Chan-wook Park je pažnju svjetske javnosti privukao svojom paranoičnom triler ratnom dramom 'J.S.A.' (Joint Security Area) (2000) da bi naklonost kritike i fanova 'kupio' nadaleko poznatom 'trilogijom osvete' (Sympathy for Mr. Vengence, Oldboy i Sympathy for Lady Vengence). U respektabilnom opusu nerijetko je i koketirao sa žanrom horora pa je tako sudjelovao u omnibusu 'Three Extremes' odnosno, pružio nam je svoju 'pomaknutu' viziju svijeta vampira u genijalnom 'Thirst-u' (2009). 

Osobno sam najviše iznenađen potpisnikom scenarija, jer vjerujem da će malo tko od vas na spomen imena Wentworth Miller znati o kome je riječ. A kad vam kažem da je to jedan od glavnih glumaca (tumači lik mlađeg brata) sad već ugasle no nekoć vrlo popularne serije 'Prison Break' ('Zakon Braće' ako vam je draže), reakcija će vjerovatno biti, ahaaaa...to je taj. 

E, pa taj isti Wentworth Miller se na impresivan način otisnuo u scenarističke vode napisavši scenarij (uključujući i prequel 'Uncle Charlie') za naš ovotjedni film. Pod ogromnim utjecajem spomenutog Hitchcocka (a koga drugog), točnije njegovo maestralnog psihološkog trilera 'Shadow Of The Doubt' (1943), Wentworth je složio vrlo zanimljiv scenarij sa izraženo kompleksnim likovima (stric Charlie bi po svojem profilu lako bio najbolji prijatelj Hitchcockovom Normanu Batesu), obogaćen gotičkim utjecajem.

 

Kako bi se priča na neki način ipak odmakla od preočiglednog utjecaja Hitchocka, trebalo je angažirati redatelja doraslom zadatku a svi znaju da je Chan-wook Park ime koje to jamči.

Poput 'Hiča' a kasnije i Claudea Chabrola ili Briana De Palme, Chan-wook Park je na ponajbolji način demonstrirao terminologiju psihološkog trilera na način da se poigrava sa našim osjetilima vida (vrhunska montaža i kamera) i ponajprije sluha (uključujući i sanjivo proganjajući soundtrack Clinta Mansella) te nam se na taj način intimno podvlači pod kožu i budi osjećaj jeze.  

S druge strane, iz filma u film, mlada Mia Wasikowska (The Kids Are All Right, Alice In Wonderland, Jane Eyre, Lawless...) se sve više nameće kao jedna od ponajboljih mladih glumica sposobnih za tumačanje bilo kakve zahtjevnije i kompleksnije uloge što lik Indie Stoker svakako jest. Matthew Goode pak svojim hladnim očima i zastrašujuće ukočenim osmjehom s lakoćom zaslužuje titulu 'manijaka' godine dok se Nicole Kidman svojim plastičnim izgledom itekako uklapa u svoj lik.

Paranoja, melankolija, potisnuta seksualna želja, incest i brojne druge psihičke deformacije savršeno su posložene u ovaj impresivan triler koji će nas i više usmjeriti ka prošlosti kad su 'meštri' ostavljali svoje pečate po filmskoj baštini, a s druge strane će nas nagnati da što češće zavirimo u neke druge kinematografije kojima vladaju neki novi 'meštri' poput Chan-wook Parka.