Sjedim ja tako pred kompjuterom i dok bitke borim sa nabrajanjem zombie filmova, nebom proleti, ptica? Neeee... Helikopter? Neeee.... Superman? Zaboga miloga, neeeeee.... Srećom je to bio samo avion, ali sam se definitivno sjetio Supermana jer je on tih dana sletio u velikom, pa čak ću reći i grandioznom stilu u svjetska kina.

Man Of Steel (2013)

 

Režija: Zack Snyder

Uloge: Henry Cavill, Amy Adams, Michael Shannon, Diane Lane, Russell Crowe, Nntje Traure, Kevin Costner, Laurence Fishburne...

 

Žanr: Akcija, avantura, SF

Trajanje: 143 min.Iako spomenuti vanzemaljac s neuništivim crnim čuperkom na glavi i kristalno čistim crvenim plaštom nije po svačijem ukusu (nisam neki osobiti fan), bitka za najboljeg i najgledanijeg superjunaka pošteno se zakuhala, pa nam se iz godine u godinu na ljestvicama najgledanijih filmova kao na traci izmjenjuju 'The Avengers-i', 'Iron Man' i 'Dark Knight' (Batman). Što li su nam stručnjaci iz 'Warner Brosa' ovaj put smislili kako bi eventualno financijski i kreativno ugrozili 'Marvelove' junačine, pročitajte u nastavku teksta.

U prologu filma, upoznajemo planet Krypton koji se suočava sa kataklizmom uzrokovanom  višegodišnjim eksploatiranjem jezgre planeta.   

Znanstvenik Jor-El (R. Crowe) pokušava uvjeriti vladajuće vijeće da transportiraju njihov genetski kod na neki drugi (stabilniji) planet kako bi očuvali svoju vrstu, no u uvjeravanju ga prekine vojni udar kojeg predvodi odmetnuti general Zod (M. Shannon). Zod želi uništiti vladajuće vijeće i nastaviti razvitak njihove vrste na bilo kojem prikladnom planetu pod bilo koju cijenu. 

Usred sukoba sa generalom Zodom, Jor-El i njegova supruga Lara (A. Zurer) uspiju genetski kod integrirati u njihovog novorođenog sina te ga transportirati na planet Zemlju....

E, sad... Vraćam svoj životni vremeplov nekih 25-30 godina unazad i vidim sebe kako razjapljenih usta ne odvajam oči od crno-bijele televizije kojom se prolama moćna glazbena tema Hansa Zimmera (radio je na glazbi i za ovu verziju), a slika prikazuje neki čudnovati svemirski brod koji prolama svemirski prostor kao ledolomac more u polarnim krajevima... Ostatak, svi znate.  

Zašto se vraćam u rane 80-e? Pa, pretpostavljam da je većina vas proživjela isto ili slično iskustvo kada se prvi put susrela s filmskom inkarnacijom moćnog Supermana. Oni mlađi čitatelji možda će na ovo nostalgično blebetanje zakolutati s očima u nevjerici, ali ljudi, koji je to film bio (op.a. Superman (1978) ).  

Vratimo se mi ipak nakon ovog kratkog flashbacka u sadašnjost, jer će ovaj tekst teći u nedogled ako ovako nastavim.

Dakle, situacija je po čelnike spomenutog 'Warner Bros. studija postala blago paranoična kad su shvatili da će nakon drugog i trećeg nastavka 'The Dark Knight' trilogije njihova zlatna koka prestati nesti stripovska zlatna jaja, te su u panici okupili brojne strip crtače, scenariste i tko zna koga sve ne u nastojanju da još jednom ('Superman Returns' iz 2006-e je neslavno propao) pokušaju oživjeti najmoćnijeg superjunaka svih vremena.

Priča se kuhala od kraja 2008-e gdje se ozbiljno razmatralo o pravcu oživljavanja / nastavka serijala (postojale su i špekulacije o paralelnom snimanju trilogije) no konture su dobile oblik kad je 2010-e proslavljeni scenarist i redatelj David S.Goyer (Dark City, trilogija 'Blade', trilogija 'The Dark Knight'...) svoju ideju o filmu prenio Christopheru Nolanu (svi manje-više znate tko je on) koji je istu oduševljeno prepričao čelnicima studija. 

Nolan je automatski dobio ulogu producenta, Goyer scenarista i utrka za redateljem i glumcima mogla je započeti! Brojna su se imena tih dana vrtila po medijima (uključujući i među ostalima Guillerma Del Tora odnosno Darrena Aronofskog) no na kraju je režija pripala Zacku Snyderu koji je već dobrano bio upoznat sa strip ekranizacijama (300, Watchmen).

Nedugo potom se iskristalizirala i glumačka ekipa koja je usput rečeno obavila sasvim solidan posao (s posebnim naglaskom na Henrya Cavilla, odnosno Russella Crowea), no da vas više ne davim svim ostalim suvišnim podacima, prebacit ću u višu brzinu i polako dovoditi priču zaključku.   

Već u samom prologu filma (koji me stvarno impresionirao idejom) imate snažan osjećaj da gledate nešto puno više, odnosno da dobivate puno više informacija (što je itekako bitno ako niste zagriženi fan stripa) o našem junaku, njegovom planetu i roditeljima negoli ste imali prilike u dosadašnjim verzijama. 

Radnja u tom uvodu podsjeća na prave epske Sf-ove poput Lynchove 'Dune', Lucasovih 'Star Wars-e' ili prologa Branaghovog 'Thora' i na podjednak način imate dojam da gledate protagoniste nekog Shakespeareovog romana. Radnjom odlazimo 30-ak kasnije na Zemlju gdje pronalazimo odraslog Clarka Kenta suočenog s krizom identiteta i njegovom ulogom na Zemlji (kompleksno djetinjstvo je scenaristički vrhunski izvedeno kroz brojne flashbackove).

Dolazimo do kobnog raspleta i neizbježnog sukoba sa Zodom gdje sve polako odlazi kvragu! Sav prijašnji scenaristički napor i nerijetki artish pristup filmu pada u vodu kad zavladaju prokleti specijalni efekti. Ljudi moji, zašto? Često je pravilo 'manje je više' na filmu urodilo plodom i zašto ste onda i ovaj put uništili film s tim grandioznim p..........m? 

 

Sve na polju specijalnih efekata je u zadnjih 10-ak godina već toliko puta viđeno da mi se iz istog razloga sve više počinju gaditi te puste strip ekranizacije i nebrojeni Sf-ovi pošto na kraju skoro svi isto i završavaju.

Prešao sam i preko činjenice da je Supermanov alter-ego (tj. Clark Kent) na kraju krajeva samo štreberski reporter skriven iza debelih naočala (najiritantnija spika oko Supermana) ali to pretjerivanje u samom raspletu mi je samo izazvalo reakciju, ma daaaaj...

Prvih sat i pol (možda i nešto više) je najbolje od Supermana što smo mogli vidjeti no ako u završnici ne napustite kino ili zatvorite oči i uši, zaboravite što sam rekao. Moglo je biti dobro, jaaako dobro, epsko... ali... nije.

Nakon cijele balade, biti nostalgičan i nije neka loša stvar, ha?