Ostalo / Kolumne

Sedmi pečat

Običnu ljubavnu pjesmu

Običnu ljubavnu pjesmu

Sunce, more, ljeto...riječ guštanje bila bi dovoljna.

Teško je biti filmofil u ljetno doba, zatvoriti se u sparnu prostoriju, upaliti TV koji privlači horde komaraca i pritom se pokušati opustiti. Uzevši pak u obzir cjelokupnu situaciju koja malo kome dozvoljava raskalašen rasipnički život, sve je više onih koji će na kraju radnog (uglavnom) dana zgrabiti neko hladno osvježenje i zavaliti se na kauč te pritom pogledati neki podjednako osvježavajući i opuštajući film.

Tražeći takav naslov naletio sam na jedan drugačiji dragulj koji možda nije tako lagan materijal, ali vas uz sve svoje gorko-slatke segmente na kraju ipak ostavlja sa razvučenim osmijehom na licu.

Arthur (T.Stamp) je mrzovoljni, gunđavi starac koji određene emocije prikazuje jedino svojoj teško bolesnoj supruzi Marion (V.Redgrave).

Marion je pak čista Athurova suprotnost koja unatoč teškom oboljenju zrači optimizmom i zarazno ga širi među svojim ostarjelim prijateljima u amaterskom zboru.

Zbor volonterski vodi mlada simpatična učiteljica glazbe Elizabeth (G.Arterton) koja uz posao u školi najviše vremena provodi upravo sa svojim umirovljenicima.

Elizabeth sa zborom uvježbava glazbu neprikladnu njihovoj dobi no nestašni starci s oduševljenjem prihvaćaju Elizabethin nekonvencionalni pristup. Marionino zdravlje se s vremenom pogorša no ona unatoč povećanom riziku inzistira da je Arthur i dalje vodi na probe. Uskoro Elizabeth obznani da je njihov zbor prijavila na natjecanje i da će se brzo odviti audicija... 

Još od prekrasne ali ujedno i jako teške Hanekeove drame 'Amour' nisam pogledao film koji na gledatelja vrši takav emotivni udar (usudit ću se reći planski) načinom na koji to čini ovdje spomenuta komična drama. Skoro sam se uplašio da proživljavam određeni živčan slom kad su mi se u očima počele nakupljati suze, ali vjerujem da će mnogi znati o čemu pričam ako odluče pogledati ovaj izuzetno dirljiv film.

Užitak je pronaći film novijeg datuma koji okuplja glumce iz nekih boljih i prije svega kreativnijih vremena kad si tako reći mogao na prste jedne ruke izdvojiti naslove koji nisu dobri.  

Pitanje je da li bi se uopće usudio pogledati ovaj film da mi u oči nisu upala imena britanskih glumačkih veterana Terencea Stampa (Billy Bud, Far From The Madding Crowd, Superman II, The Hit, The Limey...) odnosno Vanesse Redgrave (Julia, Howards End, Blow-Up, The Devils...). Kad uz njih dvoje pridodate očaravajuće lijepu i talentiranu Gemmu Arterton (Quantum Of Solace, The Disappereance Of Alice Creed, Tamara Drewe, Byzantium..) i karakternog uglavnom na TV projektima ustaljenog glumca Christophera Ecclestona, imate jamac jake glumačke postave.

Garancija kvalitete samog filma ipak nisu sami glumci kolika priča i sigurna režija koje u oba slučaja nekim čudom potpisuje Paul Andrew Williams, čovjek poznat isključivo po radu na horor trilerima (i to osrednjim) kao što su: London To Brighton, The Cottage ili The Children.

Što je ponukalo Williamsa da napiše ovako dirljivu, a opet ciljano proračunatu priču ne znam, no znam da bi mu budućnost mogla biti daleko svjetlija ako se bude držao ovakvih nešto zahtjevnijih projekata.  

Priča se dotiče brojnih često ispričanih tematika kao što su prije svega bezuvjetna ljubav, smrtnost, obiteljski odnosi i sl. no, Williams je to vješto upakirao spojivši elemente drame i komedije na način da niti jedan od tih segmenata na kraju ne prevladava već vas prije svega obuzme osjećaj zadovoljstva.

Kad bi tražio asocijacije na ovaj film vezujući ga uz neke slične naslove na pamet mi prvo padaju spomenuti 'Amour' u miksu sa primjerice 'Ful Montyem' ili 'Little Voiceom'.

Gorko-slatka je to priča koja je obilježena snažnim glumačkim rolama (prvenstveno) fantastičnog Stampa (uloga nagrade vrijedna) i uvijek pouzdane Redgrave, a sve je obavijeno šarmom mlade Arterton.

Uz srcedrapajuće prizore film obiluje i simpatičnim gegovima gdje starci prilikom koreografija doživljavaju kojekakva ukočenja, grčeve i napadaje.

Glazba je izražena i vješto probrana te ima ogroman utjecaj na cjelokupni dojam posebice prilikom solo izvedbi glumačkog veteranskog dvojca koji su ih usput rečeno odradili sa enormnom dozom emocija što će slomiti i najtvrđa srca.

Iako redatelj manipulira gledateljima rutinski odrađenim ganutljivim scenama, film je vrijedan vaše pažnje i zasigurno će mnoge od vas ostaviti u ugodnom raspoloženju, zarobljene u mislima o ljubavi, besmrtnosti i brojnim drugim snažnim temama.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.