Ostalo / Kolumne

Gost kolumnist

Umire li zadarsko Sunce?

Umire li zadarsko Sunce?

Ne tako davne 2006. godine u realizaciju je krenuo veliki projekt Pozdrava Suncu i Morskih orgulja arhitekta Nikole Bašića. Sve informacije koje su tada dolazile do nas, običnih malih promatrača bile su impozantne.

Pozdrav Suncu predstavljen je kao veliki projekt koji je simbolično povezivan s prirodom, kao i sa slavnim zadarskim zalaskom Sunca.

Svi znamo da je taj zalazak ovim riječima pohvalio i velikan filmske umjetnosti Hitchcock: '' To mora da je najljepši zalazak Sunca na svijetu''. Koliko su značajne upravo te riječi jasno nam je kada dođemo na zadarsku rivu i ugledamo plakat sa slikom tog čovjeka i cijelu povijest njegovog govora o zalasku.

Danas u raznim turističkim, informativnim stranicama, tekstovima i sl., možemo pročitati kako je upravo Pozdrav Suncu postao novo mjesto okupljanja i turistička atrakcija, ovo drugo je logično i bilo je očekivano.

S mjesta gdje se Pozdrav nalazi pruža se prekrasan pogled na zadarski kanal, otoke i naravno - slavni zalazak Sunca.

Planeti, Sunce, višeslojne staklene ploče, fotonaponski solarni moduli i komunikacija s prirodom sve je što nam govori o koliko se velikom projektu tu zaista radi.

Svjetlosna igra koštala je oko 8 milijuna kuna, bez PDV-a naravno, a okoliš još dodatnih 50 milijuna.

To je projekt za kojeg se smatra da će se isplatiti dolaskom turista, i doista tako izgleda.

Zadar predivnom pričom o tom mjestu privlači turiste. Međutim, danas u kolovozu, sedam godina poslije, nalazimo se u novim vremenima, a sve što će dalje slijediti u tekstu je uistinu moglo biti predvidljivo, ili nekim ljudima možda i nije bilo.

Za održavanje takvog projekta treba se uložiti puno, ali čini se da sva impozantna zdanja koja se naprave u našoj maloj zemlji, kulturom velikoj, ali zaista velikoj, propadaju zato što se nema novca za održavanje - primjer je Spaladium arena u Splitu, koja je danas izvan funkcije, zatvorena i napuštena. Čeka li takva sudbina i Pozdrav Suncu, mislim da ne, ali ipak bi se oko tog, zasigurno zadarskog dragulja trebalo više potruditi.

Navodno su vandali već nekoliko puta uništili instalaciju, ali dogodila se i velika pogreška odgovornih za to mjesto, grada. Naime teretno, dostavno vozilo težine oko 3500 kilograma prešlo je preko tog dijela rive. Zaista? Sramotno.

Trudili su se i popravljali, i to se treba pohvaliti, jer uistinu truda je bilo. Ovako stvari ipak stoje sedam godina kasnije, dan za danom sam dolazio na to mjesto s prijateljima, u vrijeme kada je tamo uistinu najljepše, kada se pale svijetla i Sunce uranja u more.

Nakon zalaska predivno je sjesti na to mjesto i razviti pričicu uz pokoju cigaretu i uživati. I eto jedan takav dan sjedim tamo i gledam te ploče kako svijetle, prijateljica snima mobitelom i u trenutku pregledavanja snimke shvatimo da ona polovica Sunca koja radi nije usklađena.

Mislim da bi svakom bilo jasno da nešto nije u redu, zaključak u priči je bio da je sve krivo spojeno ili je došlo de nekakvog kratkog spoja. I zaista tako izgleda naš slavni Pozdrav, takvim kakav je, privlačimo turiste, i samo još čekamo kada ćemo dobiti neku veliku kritiku svjetskog turističkog medija.

Napominjem da je mjesec kolovoz i da smo u srcu sezone, a Pozdrav je nažalost bolestan!


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.