U Istri postoje dvojezične ploče i nikom ništa. U ''gradu heroju'', kako nazivamo Vukovar, postoje ljudi koji možda i nisu svjesni da su ta sporna slova na pločama bile tek okidač

Vukovar nikad neće biti 'Bykobap'. Ili ipak...?

Do petka će Vukovar provriti. Proključat će gorko. Tako su poručili članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, s naglaskom na hrvatskog.

Pripadnici specijalne policije pozvani su da spriječe incidente na prosvjedu kojega su organizirali pred Uredom državne uprave.

Kažu, pod okriljem noći Vukovaru je nanesena golema šteta. Stavljena je sol na još tako svježu ranu, zapekla je jako i potaknula ljude na zaboravljanje mile, za korištenje sile.

''Nećete biti dobrodošli ''

Skidanje ploča s dvojezičnim natpisima i latinično-ćiriličnim pismom slika je koju ste mogli vidjeti u svim medijima, domaćim, ali i stranim; ljude koji su sa suzama u očima navalili preko policije ne mareći za posljedice, suprostavljajući se odluci Vlade.

Glasnogovornik tih ljudi poručio je vladajućoj garnituri da krše zakon, ali dodao je i da na Dan sjećanja, kada se isti vole fotografirati u koloni s hrvatskim barjakom i vijencima, neće biti dobrodošli. Štoviše, ako im je smetalo zviždanje preko Milanovića, u Vukovaru bi ih moglo dočekati nešto puno gore.

Reakcije 

Krenula je solidarizacija. Ulaz u Dubrovnik od jutros pod transparentom ''Stop ćirilici u Vukovaru''. Ustaški simboli i aluzije, ''spuštanje guste magle'' na pladnju, nažalost, stradala je i crkva. Pravoslavna, naravno.

U Zadru, dostojanstveno u Vukovarskoj ulici na Bilom brigu uz paljenje svijeća zadarskih branitelja, ali od jutros poruke mržnje na bedemima, ''Eto vam ćirilica'', ''Ubi Srbina''.

U Istri postoje dvojezične ploče i nikom ništa. U ''gradu heroju'', kako nazivamo Vukovar, postoje ljudi koji možda i nisu svjesni da su ta sporna slova na pločama bile tek okidač za nešto što u njima ključa.

Ono što ih uznemiruje zasigurno je činjenica da ne žive u zemlji za koju su se borili. U zemlji kojom drmaju kojekakve face, a za čiju su neovisnost dali život svi oni mladići čija se tijela ni danas nisu pronašla.

Nije moja Vlada, tvoja je

Jesam li patetična dok ovo pišem? Ne mogu objektivno pisati o Vukovaru i onome što se događa ovih dana tamo jer nisam bila ''na licu mjesta'', ali teško je ostati ravnodušan na tu cijelu situaciju u kojoj se ponovo prakticira ista računica: zbroj emocijama prožetih ljudi kojima je Domovinski rat priča bez jasnog epiloga i političkih njuški koje su ponovo igraju prebacivanja ''vrućeg krumpira'' s jedne strane terena na drugu.

Nije moja Vlada, tvoja je! Tako ja to čujem dok ministri po običaju razmišljaju samo o sebi i svom čoporu.

''Uvijek je u pozadini nezadovoljstvo sveopćom situacijom a ona je najviše obilježena gospodarskom situacijom. Da u Vukovaru ima posla za sve, da ljudi rade ne bi o drugom stigli razmišljati, poticalo bi se kreativno razmišljanje, ovako svima sve smeta'', izjavila je Vesna Škare Ožbolt.

I što sad? Treba li o Vukovaru odlučiti Zagreb? Gradsko vijeće Vukovara odluku o dvojezičnosti donijelo je još 2009. kada je izglasan Statut grada. Ipak, dvojezičnost nije primjenjivana jer su se pozivali na važnu stavku: ''kada se stvore uvjeti''. Tko je preko noći odlučio da su stvoreni?