Znam da će se mnogi pitati zašto i ja ne pišem o filmu ('Gravity') koji ispunjava sve moguće tabloide, film za kojeg se kritičari i struka nadmeću oko što snažnijeg superlativa kojim bi ga opisali. Razlog je sasvim jednostavan, do zaključenja ovog teksta ga jednostavno nisam stigao pogledati, no tu nepravdu namjeravam ispraviti već sljedeći tjedan.

Ain't Them Bodies Saints (2013)

Režija: David Lowery

Uloge: Rooney Mara, Casey Affleck, Ben Foster, Keith Carradine, Nate Parker

Žanr: Drama, romantični, kriminalistički

Trajanje: 96 min.

Ovaj put bi vam ipak skrenuo pažnju na još jedan vrlo dobar primjer modernog američkog nezavisnog filma koji stilom nerijetko asocira na dramske naslove 60-ih ili 70-ih koje smo gledali i koje još uvijek rado gledamo s divljenjem.

Bob Muldoon (C. Affleck) i Ruth Guthrie (R. Mara) mladi su odmetnički par koji nakon niza pljačkaških pohoda upadaju u policijsku zasjedu u kojem policija ubije njihovog partnera, dok Ruth nesretno ustrijeli lokalnog policajca Patricka (B. Foster). Našavši se u bezizlaznoj situaciji, Bob odluči preuzeti krivicu za ranjavanje Patricka, zbog čega uz prethodne zločine biva osuđen na dugogodišnju kaznu u strogo čuvanom zatvoru. 

Devet mjeseci kasnije Ruth rodi njihovu kćer, što na određen način prisili Ruth na smiren život, dok Boba s druge strane nagna na učestale pokušaje bijega iz zatvora.

U međuvremenu skrb za Ruth i njezinu kćer preuzme Bobov stari mentor Skeritt (K. Carradine) dok policajac Patrick počne otkrivati svoje osjećaje naspram Ruth...

'Bonnie and Clyde'(1967) Arthura Penna, 'Badlands' (1974) Terrencea Malicka, 'Thieves Like Us' (1974) Roberta Altmana ili 'The Sugarland Express' (1974) Stevena Spielberga samo su neki od autora i filmova kojima David Lowery odaje počast kako stilski tako i samom pričom.   

Na prvi spomen Davida Lowerya mnogi će slegnuti ramenima u čuđenju, što i nije za zamjeriti pošto isti za sobom uz niz kratkometražnih filmova potpisuje odnosno supotpisuje samo dva niskobudžetna nezavisna filma imena 'Deadroom' (2005) i St. Nick (2009). To ipak ne znači da se za Lowerya nije čulo u krugovima američkog nezavisnog filma. 

Upravo su prijašnji rad na kratkom filmu kao i brojna priznanja za film 'St.Nick' Loweryu omogućila nešto izdašnija sredstva i zvučniji casting za ovaj gotovo savršeni homage autorskom filmu 70-ih.

Uz Affleckov promukli naratorski glas (glumački još jednom zasjenio daleko poznatijeg brata Bena), žućkaste tonove fotografije, meditativnu glazbu Daniela Harta i teksaške zabiti za lokacije, Loweryev film uz direktan Malickov utjecaj možemo gledati i kao svojevrstan moderni antiwestern kakav u posljednje vrijeme primjerice propagira John Hillcoat.

Dok bi neki neiskusniji mladi autori kao centralnu figuru istaknuli lik Boba Muldoona, odmetnika u bijegu, Lowery je mudro u prvi plan gurnuo Ruth (odlična rola sve prisutnije Rooney Mare), ženu razapetu između osjećaja naspram svojoj kćeri, Benu odnosno, poštenom i osjećajnom policajcu Patricku (netipična ali efikasna uloga za talentiranog Bena Fostera). 

Nešto sporije ali narativno zahvalnije forme, priča a ponajprije likovi nam se polako uvlače pod kožu, dok je klimaks obilježen dimom baruta i dobrom dozom krvi što povlači još jednu paralelu sa spomenutim žanrom westerna.

Nisam siguran koliko će mlađe generacije imati strpljenja za gledanje ovakvog tipa filma, ali sam uvjeren da će filmofili i oni odrasli na klasičnim filmovima biti na kraju krajeva zadovoljni.