Referendum je ovih dana u Lijepoj našoj jedna od najpopularnijih riječi, pa me ne bi čudilo da upravo to bude prva riječ koju će izgovoriti neke bebe s hrvatskim eritrocitima.

Gu, gu, re, re, fe, fe, duuuu, duuu, refere'duuu'!

Treba li pisati još jedan (ne)potrebni tekst kojim će autor, u ovom slučaju autorica, izraziti svoj manje ili više argumentiran stav o ''aktualnom stanju'', vremenu u kojem živimo jednu jako ružnu Podjelu?

Ona se ponajbolje ogleda na društvenim mrežama, virtualnoj livadi na kojoj svakodnevno mislimo da naše mukanje ima krucijalno značenje za vrli, novi svijet.

Trebate li vi uopće čitati još jedan tekst koji može ili ne mora pokrenuti vaše moždane vijuge ili vam je bolje da odete na Youtube i promatrate kako se zabavljaju Rusi ili kako pekinezeri u ružičastom tilu sviraju bas?

Neću vas kriviti ako ste već u ovom trenutku kliknuli mišem daleko od još jedne "Ljubičaste minute".

Bit ću iskrena i priznati da me već dugo mori pitanje trebam li pisati o toj ''THE" temi, o referendumu o definiciji braka koja se svodi na vrlo jednostavnu matematičku operaciju zbrajanja, dva Pribrojnika i Zbrojnik, tako smo učili, ako me sjećanje ne vara.

Kako više od pola dana provodim uronjena u medijske sadržaje, do kraja radnog vremena nemam više ni zrna volje, želje i snage posvetiti se ovoj, za Hrvatsku, čini se, najvažnijoj problematici.

Ponovit ću riječ PODJELA jer se i medijski prostor vrlo jasno podijelio, odredio, odabrao ''stranu''. Neki su u tome stvarno pretjerali, da vam se zgade i sami naslovi.

Ne sjećam se kada smo posljednji put bili toliko puni gnjeva, pa i mržnje, crnih emocija koje su nam društvo rascijepale na dvije strane, na dva fronta, a sve u ime obitelji koja je danas, u onom spomenutom ''matematičkom'' obliku mama-tata-dijete, sve rjeđa pojava.

Iz vlastitog iskustva: moji su roditelji već 30 godina u braku, a ni sestra ni ja nismo, kako se to ono kaže - izrekle ''da'' i kako stvari stoje, taj scenarij još nije pred produkcijom. Da, svjesna sam da se brakovi sklapaju i zasnivaju se obitelji, ali kakve su te obitelji danas? Ne onakve kao u reklamama za blagdanskim stolom, postaju sve ugroženije.

Izumiru.

Jesu li za to krive seksualne manjine?

Definitivno ne.

Sam broj sklopljenih brakova ozbiljno pada. Depopulacija traje već dva desetljeća, a recesija je ubrzala negativne trendove. Dijagnozu o propasti jedne obitelji s lijepe razglednice moraju postaviti stručnjaci, psiholozi, sociolozi, statističari koji će vam jasno reći da svaki treći brak u Hrvatskoj završava - nema happy end kao iz bajke. Ne živi se dugo i sretno do kraja života.

Ali sigurna sam da za to nisu krivi oni kojima se ''U ime obitelji'' poručuje da nemaju pravo svoju ljubav nazvati suprugom. Ako to požele. Jer ne žele to baš svi.

Najgore od svega je to što se ova podjela oko odgovora ZA i PROTIV koristi kao politička utakmica s blagoslovom katoličkih vrhovnika, ali isto tako i vrlo zgodan efekt nalik onome kada mački bacite klupko vune pa se ona lijepo posveti tom klupku dok vi mijesite tijesto za pitu.

Tako se to radi!

Dok se mijese nova zaduženja, rasprodaju se javne tvrtke, a na zabavi Zavoda za zapošljavanje sve je više uzvanika, mi smo se posvetili gejevima, ćirilici i nogometašima.

Je li nam sada važno ''tko stoji'' iza građanske inicijative ili Stožera?

Bomba je već eksplodirala, podijelila nas na dvije strane, uskrsnula i nekoliko fašističkih tendencija, sve nas je tako prokleto unazadila.

Zašto?

Ako ljudi nemaju vjeru u budućnost, što rade..? Okreću se prošlosti.

A zaglibili smo.

I čisto sumnjam da će nam 2. prosinca biti bolje. Bili ZA ili PROTIV.