Bliži se sam konac godine i premda znam da 'Hollywood' svoje igrače čuva za sam kraj kako ih senilni Akademijini glasači ne bi kojim slučajem zaboravili uoči čitanja 'nominacija', razmišljam o onim 'drugim' kinematografijama koje su obilježile ipak sretnu 2013-u (barem što se samog filma tiče).

La Grande Bellezza (2013)

 

Režija: Paolo Sorrentino

Uloge: Toni Servillo, Carlo Verdone, Sabrina Ferilli, Carlo Buccirosso, Iaia Forte, Pamela Villoresi, Galatea Ranzi, Massimo Popolizio...

 

Žanr: Komedija, drama

Trajanje: 142 min.Vrtim tako filmove u glavi (doslovno) i nešto mi nedostaje kako bi iskristalizirao cijelu priču. Što je sa talijanima? Nije li uz Giuseppea Tornatorea (The Best Offer) i Paolo Sorrentino ove godine izbacio najnoviji film? Zašto nije u kinima? Malo kopanja po netu i voilà! Idem pogledati i to čudo, kad ono, puffff, suze, sreća, osmijeh.

Sorrentino je vratio (ili održao) ponos pomalo zaboravljenim talijanima, stari majstori bili bi ponosni, veliki, 'grandiozni' uspjeh talijanskog filma.

Jep Gambardella (T. Servino) je 65-godišnji novinar i pisac dobro povezan sa rimskim visokim staležom. Nezamisliva je bilo kakva vrhunska zabava ili događaj u Rimu na kojeg Jep nije pozvan no, on nije sretan, on je mizantrop i cinik. Koliko god ljubi elitu u tolikoj mjeri istu i prezire. Jep žudi za jednom i jedinom davno izgubljenom ljubavi...

Gledam ovaj prazan papir i smiješkam se u sebi koliko sam nemoćan u opisu ovog filma. Nije razlog tome neki komplicirani ili nesuvisli scenarij.

Nije ovo niti neki prenaglašeni artistički ili pretenciozni eksperimentalni film. Ovo je razlog zašto volim (a siguran sam i mnogi od vas)  film. Nerijetko, skoro svakodnevno sa sjetom razgovaramo o nekim boljim, minulim vremenima, o glazbi, knjigama, filmu, kvragu, pa i standardu unutar željezne zavjese ali - zašto? 

Fellinija, Antoninija ili Rossellinija odavno nema među nama, no nije sve gotovo što se tiče talijanskog filma. Bljesnu tu i tamo spomenuti Garrone, Tornatore pa čak i veterani, braća Taviani no, Paolo Sorrentino je taj koji mami poseban osmijeh na lice. Treba se danas više nego ikad 'boriti' sa nekim tako reći novootkrivenim filmskim mekama poput Rumunjske, Danske ili Irana i što Paolo učini kako bi talijane opet bacio pred reflektore? Na maestralan i sebi svojstven način opjeva te iste Fellinije, Antonionije i Rosselinije. A Rim? Nešto posebno.   

Sorrentino je u intervjuima istaknuo kako su Rosselini i Fellini sa svojim remek-djelima "Roma, città aperta" i "La Dolce Vita" odali počast 'vječnom gradu' kroz različite epohe na različite načine a on je to isto želio napraviti u Berlusconievoj eri i mogu vam reći da je to napravio na najbolji mogući način.

Već nas u uvodnoj špici sa citatom iz Célinéova 'Journey Through The Night' Sorrentino polako priprema za Jepa (brilijantni Toni Servillo), ciničnog mizantropa koji desetljećima nakon svoje prvoizdane i jedine hvaljene knjige ne uspjeva pronaći ljepotu i inspiraciju koji je sinonim za to. Jep živi noću, on je poput morskog psa koji ne može stati plivati, on ide na zabave koju mu čine sve i koje ujedno mrzi.

Susret sa nepoznatim muškarcem Jepa podsjeti na njegovu davno izgubljenu ljubav. Jep pokušava shvatiti, pronaći isto. Brilijantno, lirično, snažno... nemam, neznam pronaći riječi za osjećaje koji su me proželi gledajući ovaj slobodno rečeno moderni klasik. 

Sorrentino ima potpunu kontrolu i dok nas podsjeća na svoje slavne prethodnike i dok se hvata u koštac sa modernom Danteovom vizijom. Toni Servillo je velika pomoć, on je hodajući eho Fellinijevog Marcella, Sorrentino i Servillo su talijanski pandan Scorseseu i De Niruo. Svaki segment filma je ukomponiran i ima smisla, gledanje iziskuje malo vašeg strpljenja i koncentracije ali dobivate zauzvrat oduševljenje, euforiju.

Igrom slučaja, film sam pogledao par dana uoči dodijele "Europskih filmskih nagrada" i unatoč respektu ka konkurenciji, pronašao sam svog favorita, navijao sam za Sorrentina, želio sam da hrpa ljudi čuje za tog majstora i njegovo djelo. Na kraju, to se i posve zasluženo desilo, Sorrentino i Servillo su trijumfalno pokorili filmski svijet. U samom vrhu ovogodišnjih ostvarenja, obavezno pogledajte!