Uskoro nam dolazi još jedna utrka zvana „turistička sezona" u kojoj moramo namaknuti potrošeno iz zime i skupiti čim više za zimu koja dolazi.

To je postao zapravo uobičajen krug zbivanja u sredini u kojoj turizam znači život i preživljavanje, postali smo užurbane vjeverice koje skupljaju zimnicu.

Unatoč porastu novih smještajnih kapaciteta, velikih ulaganja u marketing,  velikog broja ugostiteljskih objekata i zabavnih sadržaja, većeg broja  marina, dolaska auto-ceste, cruisera, niskotarifnih međunarodnih letova, produženja sezone, većih cijena, kvalitetnog imidža, naklonosti i prepoznatosti ljepota kod stranih medija,...  još uvijek nismo dosegli zaradu dvije najbolje sezone s kraja 80-tih. Kako to ? Čak smo u prihode od turizma ubrojili i energente koje turisti kod nas troše.

Velik dio sudionika u ponudi  tvrdi da je vanpasionska potrošnja mala, da turisti malo troše zbog recesije, da nam trebaju potrošači s više novca a ne „backpackeri",...  no objašnjava li to baš sve ? Pa i ne baš.

Posljednja istraživanja tvrde da velika većina (više od ¾)  najviše uživa u moru i suncu, dok naplative sadržaje konzumiraju puno manje, no ne samo zbog nedostatka ponude već zbog  sadržaja ponuđenog.  Vrlo mali dio dolazi zbog zabavnih, sportskih, zdravstvenih, kulturnih, ugostiteljskih, avanturističkih ili tzv. „outdoor" aktivnosti,  velikih manifestacija i doživljaja, koji zapravo generiraju potrošnju i stvaraju doživljaj destinacije.

U percepciji javnosti, o tome se brinu TZ i Grad. I dijelom su u pravu. Intenzivnim guranjem populističkog projekta "Feštica petkom" i isticanjem  "našeg", dobili smo večeri krcate uspješnica Miše, Zečića, Grdovića, Magazina, Danijele, Rozge i sl., konobare u mornarskim majicama i pjevanje refrena za šankom. Svima koji su sudjelovali u tome je produljeno radno vrijeme i grad se punio. Čak se u početku obilazilo ugostitelje i provjeravalo sviraju li "naše" i nosi li osoblje mornarske majice.  

Ta praksa je potrajala ina vrhuncu smo dobili koncert Zvonka Bogdana kao "koncertni događaj sezone", treštanje "Kada pjevam suze teku" i trio u mornarskim majicama koji svira "Đurđevdan" na ulici. Anything goes, samo da narod pjeva. Gdje su u svemu tome turisti?

Koliko poznajete Britanaca, Nijemaca, Talijana, Šveđana,.. koji uživaju na (meni osobno najdražu njegovu) "Već odavno spremam svog mrkova" i kod kojih će to generirati potrošnju i word-of-mouth marketing kad dođu kući ? Koliko ih uživa u hitovima Magazina, Miše, Olivera, Colonie, Dvornika, Daleke obale...?  

Nismo puno dalje otišli ni u ponudi i usluzi, no s cijenama jesmo. Kad pogledamo komentare na TripAdvisor i Foursquare servisima, možemo zapravo vidjeti "trenutak istine" tj. susret gosta s onim što mu je ponuđeno kroz marketing. Tu se najbolje vidi kako gost doživljava određeno mjesto i što treba poboljšati. Teško je očekivati veliku potrošnju uz prosječnu hranu, toplo pivo i  sporu uslugu, zar ne?

Kad pogledam na '88.-'89., sjetim se da je u barovima whiskey (i ostala uvozna pića) koštao uvijek 1-1,5$, na skupim mjestima i hotelima nešto skuplje, a jedino je "Saturnus" držao cijenu 8-10DEM. Sva ta mjesta su se trudila, osoblje je uniformom odavalo dojam profesionalnosti (košulja-hlače-cipele, sjećate se) i u kvartovskim kafićima.

Zabavljači su svirali odličnu glazbu za turiste, imali smo "Saturnus", night barove "Piniju", "Barbaru", "Evergreen", "Kolovare" i gosti su trošili. Danas imamo kao uniformu crni sponzorski printani t-shirt (luksuzniji crnu polo majicu), neke hlače i trendy tenisice, treštavu atmosferu s u najbolju ruku MTV Top 50 programom, od svega se pravi Zrće za publiku 18-25  a vikendima u živo nudimo izvođače tipa Kuzma&Shaka Zulu, Halid Bešlić, Tribute to... Stvarno?

To je vrhunska ponuda usmjerena turistima iz Europe? Koliko to zadovoljava „dobre potrošače"? Teško je očekivati da ured TZ i Gradska Uprava tu mogu baš sve popraviti,  jedan dio je i na nama samima. Iste stvari se mogu preslikati na kulturu i umjetnost, jer ni tu ne bilježimo zadovoljavajući odziv od naših gostiju.

Sve to možemo promijeniti radeći cijelu godinu na ponudi, kulturi, umjetnosti i građanskoj kulturi. Ništa od tih aktivnosti neće donijeti poboljšanje budu li se upražnjavale od 1.6. do 1.9. ma koliko se trudili ta tri mjeseca.

Kao u vicu: „A upaališ motorku !"