Prije nego što počnete kolutati očima i kažete 'neeee opet vampiri', stop! Ovaj put nema ni govora o bljedunjavim kao u brašno uvaljanim manekenima koji trčkaraju i skakuću po stablima kao da su izašli iz neke kung-fu fantazije niti krv teče u potocima. Ovo je nešto sasvim drugačije, kako bi rekli naši Monty Pythonovci. O čemu ja to pričam? Saznate ćete u slijedećim rečenicama.

 Only Lovers Left Alive (2013)

 

 

Režija: Jim Jarmusch

Uloge: Tom Hiddleston, Tilda Swinton, Mia Wasikowska, John Hurt, Anton Yelchin, Jeffrey Wright...

Žanr: Drama, horor, romantika

Trajanje: 123 min

Nakon stoljeća i stoljeća druženja i stvaranja u društvu nekih od najznačajnijih skladatelja, glazbenika i kojekakvih umjetnika i znanstvenika naše povijesti, vampir Adam (T. Hiddleston) živi otuđenim, pomalo samozatajnim životom glazbenika koji snima albume sebi za dušu u improviziranom kućnom studiju. 

Adam je stigao do prekretnice, uvjeren da je ljudski rod rekao sve što je imao reći u kreativnoj formi. Melankonična raspoloženja, Adam se nakon dugo vremena javi svojoj jedinoj i najvećoj ljubavi, vampirici Evi (T. Swinton)...  

Na svoju sramotu al' ipak potkrijepljen njegovim posljednjim kreativnim neuspjesima, digao sam ruke od Jima Jarmuscha. Gotovo je. Ovo okrutno, komercijalno, 3D, superherojsko vrijeme ga je pojelo. Novi naraštaji publike više nemaju razumijevanja za njegove demone, viziju, poeziju.  

Kao da je novi milenij bio zbunjujući, gotovo nesigurni i nespretni početak za filmaša kojem smo se divili kroz plodne 80-e i naslovima oskudne ali itekako kreativne 90-e. Nije bio loš, bar ne toliko loš njegov dokumentarno-igrani session ispijanja kave i gutanja cigareta sa životopisnim ikonama glazbe i filma u "Coffee and Cigarettes" (2003) ili potraga za minulim ljubavima u "Broken Flowers" (2005) al' da to nije to, da nema snage i one penetrirajuće ideje vidjelo se u samodopadnom, zamornom i jednom rječju, užasnom "Limits Of Control" (2009).

 

Nastala je pauza, ne zbog toga što je Jim promislio prije idućeg koraka, već što se filmska studija nisu usudila 'bacati' pare na tako mrtve i neperspektivne projekte. Trajala je ta borba, prošle su godine lutanja i moljakanja ali Jim je uspio! Vratio se trijumfalno i to u žanru gdje bi čovjek lako pomislio da je sve već davno rečeno.

Znate onaj osjećaj, kad se već u prvim minuta filma stvori osmijeh na vašem licu i ne skida se do samog kraja?

Pravi vrtuljak besmrtnog ljubavnog para nazvanog zamislite, Adam i Eva (heretizam?). Vampiri koji traže najbolje od ljudi, koji su spremni odreći se svojih ubilačkih nagona kako bi mogli promatrati, podučavati?

A zbog čega?

Da bi dočekali intelektualni poraz ljudske vrste?

Hahaha, nije sve tako crno i melankolično. Jarmusch je kritiku upakirao kroz britke dosjetke i dijalog, humor koji naše atipične junake ne napušta niti jednog trenutka. Ironično i sarkastično. Ne staje Jarmusch samo na tome, odaje i on svoju počast velikanima, inspiracijama, sjenama prošlosti i idolima sadašnjosti. Poput Woodya Allena u svojem vrhunskom kolažu prošlosti ('Midnight in Paris'), Jarmusch nam govori koliko voli ili mrzi Shakespearea, Byrona, Jacka Whitea (!). 

Glumci, savršeno raspoloženi. Hiddleston i Swintonica se opipljivo vole, a 'mala' Wasikowska je ona vrckasto zločesta vampirica koja je simpatično nesimpatična, veteran John Hurt je putnik kroz priču koji povremeno zapapri sa duhovitim replikama, dok su Yelchin i Wright savršeno iskoristili minutažu za alegorije, humor i homage Jarmuschovim filmskim idolima. 

Sve rečeno? Niti približno a opet, sve. Nego, jeste li za sladoled s okusom 0-?