Temperature vani polako skaču, megahitovi se na kinoprogramu izmjenjuju ritmom tjedan po tjedan, no, rekli bi naši stari: 'Ki će to sve platiti?'. Kao da nije dovoljno paprena cijena ulaznica već je tu i vražji 3D bez kojeg ni novi naraštaji djece ne mogu upoznati najnovije animirane junake. Pohlepa je vražja nauka, srećom, ukoliko ste umorni od tih pustih vatrometa efekata i izbijanja teško zarađenih kuna iz džepa, tu je 'majka mreža'.

U želji da vam približim filmsko stvaralaštvo izvan standardnih okvira Hollywooda i engleskog govornog područja, ovaj put sam pronašao ili bolje rečeno, napokon pogledao film o kojem se već dugo priča. Jeste li spremni upoznati osvetu na izraelski način?

Big Bad Wolves (2013)

Režija: Aharon Keshales, Navot Papushado

Uloge: Lior Ashkenazi, Rotem Keinan, Tzahi Grad, Doval'e Glickman, Menashe Noy, Dvir Benedek, Kais Nashif...

Žanr: Triler, komedija

Trajanje: 110 min

U želji da uhvate serijskog ubojicu djece, tri policajca na čelu sa Mickiem (L. Ashkenazi) privedu školskog očitelja Drora (R. Keinan) kojeg je neka djevojčica navodno vidjela u blizini posljednje otmice. Dror ne želi priznati krivicu i policajci na nasilan način pokušaju doći do odgovora, no njihove metode mobitelom snimi jedan dječak te ih objavi na internetu. Cijela situacija izazove skandal i Drora puste, a Mickia načelnik policije skine sa slučaja.  

Micki je i dalje uvjeren da je Dror manijak kojeg traže te ga odluči oteti i silom iz njega izvući priznanje. Sličnu ideju ima i otac jedne od žrtava Gidi (T. Grad) koji za potrebe otmice kupi kolibu u zabačenom kraju naseljenom pretežito Arapima.... 

Prije negoli u maniri kirurga započnem skalpelom sjeći sloj po sloj, otvoreno ću vam reći da je ovaj film jedna vraški luda vožnja koju ćete dugo pamtiti! Dal' bi itko uključujući i mene samog ikad čuo za ovaj film da nije Quentina Tarantina, nisam baš siguran, no upravo je spomenuti gospodin svojim glasom (koji se itekako daleko čuje) radosno uskliknuo 'to je taj!' i ustoličio ga na sam vrh najboljih ostvarenja protekle godine.

E, pa dragi moj Tarantino, da je baš najbolji, ne bih se složio no, da je vrijedan pažnje, to zasigurno jest. Zašto mu se svidio, vidjet ćete i sami, al' o tome nešto kasnije. Spomenimo prije toga riječ-dvije o autorima. Pretpostavljam da do sada niste čuli za redateljsko/scenaristički duo Aharon Keshales / Navot Papushado, no nitko vam neće zamjeriti pošto im je ovo tek drugi film u karijeri (prvi je osrednji horor "Kalavet" iz 2010-e).

Keshlas i Papushado su poput spomenutog Tarantina i sami očigledno pogledali hrpu naslova što im je uvelike pomoglo u 'posuđivanju' nemalog broja scena viđenih u filmu. Kojih točno, moći ćete i sami razaznati. Od Tarantina ("Reservoir Dogs" prije svega) preko Chan-wook Parka ("Oldboy"), Jee-woon Kima ("I Saw The Devil") ili Polanskog (jedna scena me čak podsjetila i na "Balkanskog Špijuna" Dušana Kovačevića) pa sve do španjolskih crnih komedija, snuff filmova ili brilijantne satire na račun izraelaca i arapa, autori filma su napravili jedan impresivno bizaran kolaž.

Premda je tema osvete u filmovimaobrađena sam Bog će znati koliko puta, ova je itekako originalna. Priča nerijetko luta između tmurnog trilera ispunjenog izrazito gnjusnim zločinima i crne komedije izmješane sa satirom kako bi eventualno razbili tu depresivnu i mučnu atmosferu.

Sav taj smijeh kojeg, iskreno rečeno, stvarno ima dosta, ostavi na kraju nekakav okus gorčine jer demoni ipak isplivaju na površinu. Ako ste gadljive naravi, ili imajte daljinski u ruci kako bi premotali scene mučenja, ili preskočite ovaj film jer pojedine stvari definitivno nisu za svačiji želudac. Ono što je najbolje u cijeloj priči jest to da i kad pomislite da ste predvidjeli tijek događaja, slijedi obrat.

Jedna stvar je sigurna, za Keshlasa i Papushadoa ćemo još puno čuti (uskoro i u horor omnibusu "ABCs Of Death") dok ćete ovaj film zasigurno upamtiti, makar po brutalnim scenama mučenja odnosno duhovitim replikama. E da, kraj? Hmmmm.....