Nakon duge, preduge četiri godine pauze i izvanredne krimi komedije "Micmacs à tire-larigot" Jeunet se vraća i to nažalost ponovno s druge (krive) strane Atlantika

Premda bi odlika svakog filmskog redatelja trebala biti imaginacija u stvaranju, postoji nekoliko imena koji svojim stilom odskaču na tzv. ljestvici 'najmaštovitijih'. Uz ingeniozne kreativce poput Wesa Andersona ili Guillerma Del Tora tu je svakako i briljantni francuski 'čudotovorac' Jean-Pierre Jeunet.   

The Young And Prodigious T.S. Spivet (2013)

Režija: Jean-Pierre Jeunet

 

Uloge: Kyle Catlett, Niamh Wilson, Helena Bonham Carter, Jakob Davies, Judy Davis, Callum Keith Rennie...

 

Žanr: Avantura, komedija, obiteljski

Trajanje: 105 min.T.S. Spivet (K.Catlett) je 10-godišnji dječak koji živi na zabačenom ranču u Montani sa svojim roditeljima (C.Keith Rennie i H.Bonham Carter) odnosno, mlađim bratom Leytonom (J.Davies) i nekoliko godina starijom sestrom Gracie (N.Wilson). I dok je otac opsjednut svojim kaubojskim načinom života, majka uglavnom provodi vrijeme istraživajući insekte. Ignoriran od strane roditelja, T.S. Spivet slobodno vrijeme uglavnom provodi igrajući se sa Leytonom dok Gracie sve glasnije izražava nezadovoljstvo i žudi za odlaskom u bolji život.

Leyton svojim kaubojskim umijećem sve više privlači naklonost oca, dok se T.S. zabavlja sa znanstvenim istraživanjima i izumima. Prilikom jedne zajedničke igre, Leyton smrtno strada i T.S. se u potpunosti izolira. Najveća opsesija mu postane pronalazak perpetum mobilea u čemu naposlijetku i uspije za što mu glasoviti Smithsonian muzej odluči uručiti prestižnu 'Baird' nagradu. T.S. odluči pokupiti nagradu te se bez znanja roditelja uputi na dugačak put od Montane do Washingtona...

Nakon duge, preduge četiri godine pauze i izvanredne krimi komedije "Micmacs à tire-larigot" Jeunet se vraća i to nažalost ponovno s druge (krive) strane Atlantika kao da nije naučio groznu lekciju sa užasnim fijaskom znanim kao "Alien: Resurrection" (1997).  

Taj pokušaj afirmacije u beskrupuloznom Hollywoodu možda i nije bila isključivo Jeunetova greška znajući da nije imao apsolutno nikakav utjecaj na grozan scenarij no iz te se priče vratio u Europu snažniji nego ikad. "Le fabuleux destin d'Amélie Poulain" (2001) i "Un long dimanche de fiançailles" (2004) su stare fanove prisilili na oprost dok su novi nahrlili u kolonama. Filmoljupci su nestrpljenjem iščekivali novosti o njegovim nadolazećim projektima no Jeunet je ipak ostao doslijedan svom tempu snimajući svakih 3-4 godine. 

Desio se tako i spomenuti "Micmacs" koji je kod određenog dijela kritike dobio relativno mlaku reakciju (osobno mislim da je jako dobar) no gotovo sam tako reći progutao knedlu doznavši da Jeunet nakon njega ponovno pokušava pridobiti američku publiku. Hmmmm...nije bilo govora o nikakvom nastavku 'Aliena' i sl. pa sam uz određenu dozu skepse očekivao više novosti.

Uskoro su procurile vijesti da će najnoviji projekt snimati u donekle 'normalnijem' dijelu Amerike, točnije Québecu i da je riječ o adaptaciji knjige "The Selected Works of T.S. Spivet" američkog pisca Reifa Larsena. No, živi bili pa vidjeli, rekoh sebi i eto nas sad tu. Jeunet u Americi, pokušaj broj 2! 

Kao prvo, itekako se da primjetiti da se unatoč svom predvidljivo raskošnom vizualnom izričaju Jeunet nekako suzdržava inače prepoznatljive doze ekscentričnosti. Jasno je da je tu moderna inkarnacija kauboja, imaginarni izumi i dosjetke no fale oni pojedinci za koje se lijepi epitet 'bizarnosti'.

Cijela priča ide nekim svojim blagim, pitkim tijekom uz nažalost samo povremene bljeskove lucidnosti zbog kojih Jeuneta ili obožavate ili ne. Nerijetko sam se u nevjerici zapitao gledam li možda neki Disneyev obiteljski film iz davnih 70-ih kad je vladala dječja zvijezda Kurt Russell ili je Jeunet pod stare dane jednostavno 'omekšao'?  

Uz prilično prigušenu kritiku zapadnjačke medijske eksploatacije, nažalost niti prisustvo Burtonove ekscentrične 'gospođe' Bonham Carter, niti 'iskarikirano zločesta' Judy Davis ne uspijevaju uzdignuti ovaj prilično mlaki materijal na višu razinu. Kao da Jeunet nije mogao do posljednjeg trena odlučiti da li snima klasični film ceste (doduše sa dječakom kao centralnim likom) ili neki obiteljski TV film kojeg zaboravite prije odjavne špice.

Ono što ćete eventualno upamtiti iz ovog posljednjeg neuspjelog Jeunetovog izleta u Ameriku jest izvanredna fotografija švicarskog snimatelja Thomasa Hardmeiera za koju je nagrađen 'Césarom' i 'Lumiere' priznanjima. Posve zasluženo, rekao bih jer nam je jedino Hardmeier uspio dočarati prekrasne američke krajolike i uvući nas u svijet za koji bi itekako pomislili da u stvarnosti više ne postoji. A Jeunet? Vrijeme je da spakira kufere i brodom natrag preko Atlantika gdje bi trebao dobro promisliti što i kako dalje.