Nije potrebno božansko svjetlo upereno u čelo kako bi netko postao dobar. Potrebno je biti tu, slušati, gledati, pokušati shvatiti.Teška, izuzetno zahtjevna glumačka rola koju je pojeo, kroz dušu nam ispljunio fantastični Brendan Gleeson

Sve je to divno i krasno, pritom mislim na gigantske robote i evoluirajuće majmune, zaboravljene junačine i one novotkrivene, besmislene nastavke i trećerazredne horore. Jasno mi je, jad i bijeda vladaju našim društvom, valja nakon izmučenih tijela tu i tamo obaviti pokoju autolobotomiju i dozvoliti si da te razvesele sve te blještave sličice povezane u niz na kraju kategoriziranih kao film. 

No, postranu svi ti divni i krasni 'sezonski' blockbusteri koji nemilosrdno grabe kino termine i međusobno se proždiru u borbi za što većim brdima novčanica jer tu smo. Gdje, što, kako? Ukratko, ušli smo u onaj filmofilima dragi period kad se polako otvaraju karte, sramežljivo pokazuju 'igrači'. Jedan od njih već se početkom veljače okito posebnim priznanjem na minulom 'Berlinale-u' a uz malu dozu snalažljivosti odnedavno ga možete pogledati u svoj komfornosti svojih domova. 

Slušajući šokantnu ispovjed jednog od svojih župljana, svećenik James Lavelle (B.Gleeson) sazna da će ga isti iz odmazde naspram crkvi ubiti za točno tjedan dana. Lavelle odluči posljednji tjedan provesti sa svojim grešnim župljanima i suicidu sklonom kćerkom Fionom (K.Reilly). Suočen sa brojnim moralnim dilemama, Lavelle se lagano priupita da li je ljudski rod uopće vrijedan pažnje i žrtve koju je on spreman za njih pružiti... 

Svaka rečenica ili čak riječ koja mi prvo pada na pamet u pokušaju opisivanja euforije izazvane gledanjem ovog masterpiecea mogle bi nekima zazvučati bogohulno ili vulgarno no, pokušat ću se suzdržati progovorivši samo -Jbt. koji dobar film!-

Stop! Blokada...ufff...ovo mi se inače događa samo u slučajevima kad imam nezahvalan zadatak gađenja visokobudžetnih poluproizvoda, kad pokušavam pronaći pozitivne stvari izgubljene u zveketu kovanica, kad...pokušavam. Nije sad takav slučaj. Prizivam scene iz filma, još sam dirnut, oduševljen idejom i realizacijom. Teško je nahvaliti nešto što je napravljeno s tolikom pažnjom i tako vraški blizu savršenstvu.

Daleko ste dogurali gospodine McDonagh! Zvuči pomalo nestvarno i smiješno da mu je prva prilika za dokazivanjem bila scenarij za davno probavljeni i zaboravljeni rutinerski 'biopic' o slavnom australskom odmetniku "Nedu Kellyu". Bah! Moglo je sve onda poći kvragu ali srećom sad smo tu, divljenje je na najvišoj razini. 

John Michael McDonagh se izvukao iz sjene mlađeg i gotovo podjednako talentiranog brata Martina ("In Bruges","Seven Psychopaths") debitiravši crnohumornom policijskom komedijom "The Guard" (2011) pritom dokazavši da spomenuta obitelj ima sasvim neobičan i genijalan smisao za humor u svojim genima. Kritičarska povećala su se iznenada okrenula ka vječno zelenim irskim proplancima, dešava se nešto veličanstveno.

John se ovaj put drznuo do kraja protresti košnicu, upakirati nešto nevjerovatno kompleksno i škakljivo, obaviti brilijantnim dijalozima i duplom dozom toliko nužnog crnog humora. Nije sve tako lijepo i krasno na žalu, među tim blještavim zelenilom. Bila je dovoljna samo spomen i sve je jasno, pljuske pršte na sve strane. Grijesi katoličke crkve u Irskoj (čitaj, pedofilija), homoseksualnost, rasizam, preljub, suicid, alkoholizam, gubitak vjere, bum i tras. 

Sve su to teme koje bi neki zeleni rutineri razvukli do mila Boga i napravili patetične trakavice od njih, ne i John Michael McDonagh. Kod njega nema suvišne filozofije, sve je ogoljeno, kristalno čisto i jasno.Vizija dobrote i ljudskosti je manifestirana kroz čovjeka u crnom, čovjeka koji nije rođen kao svetac, čovjeka koji je i sam bio grešnik i koji razumije sve 'bolesti' modernog društva. On ne upire u nikog prstom, ne proziva ga i ne prijeti vječnim plamenim jezicima, on je samo čovjek.

Nije potrebno božansko svjetlo upereno u čelo kako bi netko postao dobar. Potrebno je biti tu, slušati, gledati, pokušati shvatiti.Teška, izuzetno zahtjevna glumačka rola koju je pojeo, kroz dušu nam ispljunio fantastični Brendan Gleeson. Nevjerovatna persona, gledali bi ga satima, kvragu, napravite seriju, to je lik s kojim bi ste se željeli poistovjetiti. Ne, dovoljno je i ovo. Snažne poruke i rečenice iz filma proganjat će vas vjerujte mi duuuugo. Humor? Ima ga na pretek ali pamtite neke druge stvari, neka pitanja koja su možda i teža od samog odgovora.

 

Mane filma? Nema ih, možda bi jedinu zamjerku uputio ka nedostatku još pokojeg 'normalnog' lika. Svi su preotkačeni i na taj način čine određenu distrakciju od priče no, s druge strane, takvi karakteri su nužni za naglašenije scene humora. Sve ima svoje kako i zašto.

Budućnost? Može li biti bolje od ovog? Niti ne treba, samo nastaviti ovako i brzo ćemo zaboraviti sva s.... koja nam serviraju pod filmove. Dva palca gore!

 

 

Calvary (2014)

Režija: John Michael McDonagh

Uloge: Brendan Gleeson, Chris Dowd, Kelly Reilly, Aidan Gillen, Dylan Moran...

Žanr: Komedija, drama

Trajanje: 100 min.