I tako... Prošao je rat, naš turistički brod je ušao u remont, produžen je i proširen, pokrpan i ofarban, sređene vanjštine i unutrašnjosti,  pun novih sadržaja, s mladim osobljem i posadom, ... te je s novim jedrima i motorima porinut u more koje ga nosi sve dalje i dalje, na sveopće veselje i zadovoljstvo.

Jednoga dana, uz tradicionalnu večeru u konobi, iskusni ribar reče predstavniku brodara da ode malo na taj brod i poviri što se zbiva i kako se radi. Onako, kao prijateljski savjet. Predstavnik brodara ode, ugleda na krasnom brodu niz nekih novih stvari koje mu nikako ne pripadaju, porazgovara sa osobljem i mornarima, sazove časnike i uvidi - brod nema kurs!

Brod jednostavno plovi niz struju, s punim jedrima i istodobno uključenim motorima, no bez kursa! Kapetan i časnici  brže-bolje izvuku kartu, te pozovu niže časnike, mornare i osoblje, te razne pružatelje usluga da im pomognu ucrtati kurs.

Tako mi izgledaju posljednja zbivanja na relaciji Grad i TZ Grada. Nakon dva desetljeća turističkog uspona, golemih investicija u realnom i javnom sektoru, brojnih osvrta i analiza stručnjaka, kao i svih sudionika u turizmu, „glasa javnosti" (građana) tek ovog tjedna je zamijećeno da - ne postoji strategija, da nije učinjen „place/destination branding" i da Zadar ne radi dovoljno na prepoznatljivosti.

Nakon spoznaje, gradonačelnik saziva sastanak nakon kojeg u javnost izlazi pripremljen tekst u kojem dominiraju izrazi „strategija", „autohtonost", „prepoznatljivost" i „branding". To bi sve bilo dobro, da je do toga došlo prije 20 godina. 

Cijelo to vrijeme se turizmu pristupalo stihijski, nemušto i s vrlo malo školovanih i iskusnih kadrova. Gotovo se može reći da je cijeli  taj niz poteza zapravo metoda „pokušaj-pogreška", tj. isprobavanje i vježbanje, donekle i učenje. U novom „neformalnom druženju" se poziva sve one koji imaju prijedloge i rješenja da pristupe TZ i pomognu unapređenju turističke ponude. Samo po sebi, to je dobar pristup. No, do sada su mišljenja i rješenja nudili mnogi, vrlo često nailazeći na neprihvaćanje iznesenog.

Od građana, ekonomista, sociologa, povjesničara umjetnosti, umjetnika, raznih scenskih djelatnika, managera, turističkih djelatnika, turista, Zadranki i Zadrana koji žive u inozemstvu i/ili dosta putuju... Neuspješno.

S druge strane, niz drugačijih prijedloga je prošao bez problema, pokretane su akcije i inicijative pojedinih ugostitelja i trgovaca, koje su za rezultat donijele vulgarizaciju javnih prostora, fešticizam, nekoliko mini-Zrće lokacija, borbu za što dulje radno vrijeme, opadanje stanovništva u gradskoj jezgri i zimmer-frei mentalitet u kojem su ti isti stanari zapravo - neprijatelji koji ničem ne služe i samo zanovijetaju, a grad (ili Grad) je dobio epitet pizza-cut prijestolnice te izgubio puno od prepoznatljivosti.

Dolazi tu do niza pitanja: Kako to da vodeći kreatori turističke ponude i identiteta (ne mislim samo na TZ, već  i na samu gradsku upravu) nisu do sad znali da je potrebna strategija, planiranje, branding, implementacija...?

Može li se nakon selektivnog i stihijskog pristupa pojedinim idejama očekivati sustavnost i otvorenost? Ima li zadarski turizam zapravo vremena da se vodeći ljudi počnu učiti brandingu, izradi strategija, planiranju i implementaciji ili je vrijeme za nove kadrove modernog obrazovanja i novijih iskustava, oslonjenih na nove trendove i tehnologije?

Osobno, ne vjerujem da je takvo što moguće na ovakvim temeljima i s ovakvim materijalom, niti da će brzinski izveden TIC nešto promijeniti. Ideja TIC-a zapravo i ne dolazi iz TZ Grada. Osobno sam bio prisutan na razgovoru Nevena Stojakovića i djelatnika gradske uprave prije 10 godina, na kojem je Stojaković iznio zamisao TIC-a na prostoru Palače Cedulin. Njegova zamisao je bila i opsežnija, bolje razrađena, izuzetno korisna i prilagodljiva prema krajnjim korisnicima, bilo da su turisti ili građani grada Zadra.

I sam sam pokušao sličnu stvar, samo u digitalnom obliku, prezentirati mjerodavnima. I ništa. Nakon svih ulaganja u zadarskom turizmu i ugostiteljstvu (kvalitetna velika terasa je cca 30.000€, interijer manjeg restauranta oko 100.000€, o hotelima i instalacijama Morskih Orgulja, Pozdrava Suncu, poljana,... da ne govorim), očite ovisnosti o prihodima od turizma, nikome ali baš nikome nije bio prioritet ni TIC, ni branding, ni strategija, ni planiranje a sad bi trebali očekivati zaokret ? Ne vjerujem u to.

Nitko do sad nije odgovarao za niti jedan propust, niti jedan promašaj, neopravdani trošak, a koliko se može vidjeti nema ni naznaka da će se pozivati na odgovornost i za izostanak ključnih alata u stvaranju turističke ponude i upravljanju istom. Turizam u Zadru počiva na investicijama realnog sektora koje prati lokalna samouprava. Kako u realnom sektoru prolazi management koji ne radi svoj posao?

Apsolutno je nemoguće pristupiti tako opsežnom poslu bez ravnopravne i potpune uključenosti svih „stakeholdera" tj. polagača prava, od političkih i gospodarskih čimbenika, preko javnog sektora i civilnih udruga do građana i stručnih pojedinaca.  Ovim putem više ne ide i samo je pitanje trenutka kad će opasti interes za područje bez smjera i prepoznatljivosti, a time i cijene.

Govorimo o području koje je s daleko manje investicija, lošijom prometnom povezanošću, manjim smještajnim/ugostiteljskim/zabavnim/... kapacitetima i sadržajima, kraćim radnim vremenom, bez  informatičkih tehnologija i novih medija  te  nižim cijenama, zarađivalo bolje 1988. I 1989. godine. Nešto kiše, sportsko prvenstvo i npr. sumnja na jedan slučaj infekcije aktualnom zarazom i zarada nam odlazi s vjetrom...

Primjera radi, Stockholm je svoj prvi branding odradio 1936. („Venecija Sjevera") a mi se 2014. još gubimo i razmišljamo tek o 2015.  S neiskorištenim ljudskim i svim ostalim potencijalima.

Znate li da The Garden prvi dan festivala prodaje karte za slijedeću godinu ?

Znate li da autohtone i kulturne ponude nema bez stanovništva, cjelogodišnje lokalne kulture i sadržaja ? U protivnom Zadar postaje jednak TN Zaton.