Pričajmo o Franku. Frank koji nije samo Frank već nešto puno više a očigledno i puno veće. Frank koji vam tjera neizlječivi cerek na lice i izaziva začudno češkanje vlastite 'glavine'.

Frank koji vas vodi u lov na unutarnje demone i pokušaje da ih nekako (ne)spretno ukrotite. Frank je savršen filmski izbor za ovaj tjedan.

Jon (D.Gleeson) više od svega želi postati glazbenikom. Šečući tim svim istim ulicama, Jon u svemu pokušava pronaći tekstove koje bi dopadljivo uglazbio. Jon se muči i propada u sebi.

Frank (2014)

Režija: Lenny Abrahamson
Uloge: Domhnall Gleeson, Maggie Gyllenhaal, Scoot McNairy, Michael Fassbender, Carla Azar, François Civil...
Žanr: Komedija, drama
Trajanje: 95 min.

Jedna sasvim obična pauza za ručak, Jonu u potpunosti promjeni život. Splet ludih okolnosti stvori mu priliku da zasvira za bend kojeg predvodi misteriozni ali i genijalni frontmen Frank (M.Fassbender)...

Kako uopće započeti priču o Franku? Film koji izaziva divljenje, čuđenje ili pak pitanje: -Jesi li ti čovječe skroz ispalio kad ti je ovo o.k.?- Možda i jesam na rubu novog živčanog sloma ali mislim da će se naći i više od šačice ljudi kojoj će se ovo 'glavato' čudo svidjeti.

Nije bilo teško načrčkati sve te upitnike iznad glave kad je obznanjena vijest da će jedan od ponajboljih glumaca današnjice ponovno izbaciti svoja 'volovska' muda pristavši odglumiti ulogu misterioznog Franka, čovjeka skrivenog ispod velike papirnate 'glavurde'. O.K., Tom Hardy je već prkosio šišmišolikom superjunaku cijeli film skriven ispod maske zastrašujućeg Banea no ovo je nešto poptuno drugačije. Likova za inspiraciju bilo je na pretek.

Recimo to ovako, ukratko, bez suvišnog mudrovanja i kompliciranja. Jedan od scenarista filma, Jon Ronson je krajem 80-ih bio zamjenski klavijaturist u bendu komičarskog alter-ega Chrisa Sieveya zvanog Frank Sidebottom. Treba li reći da je taj Frank u svojem TV showu i živim nastupima nosio veliku papirnatu glavurdu? Mislim da vam je jasno.

Chris Sievey je početkom 80-ih odbacio svoj uglavnom nezapaženi glazbeni poziv, navukao spomenutu masku (inspirirana crtićima slavnog animatora Maxa Fleishcera) i stekao kultno sljedbeništvo. Uvrnuta Frankova pojava i ispaljeni smisao za humor, potakli su Jona Ronsona da svoja iskustva pretoči u scenarij no naravno, to nije bio jedini izvor inspiracije.

Zašto se zadržati na genijalnosti jednog lika kad ih na raskrsnici između mentalnih institucija i velikih pozornica ima napretek? Za jednog od njih siguran sam da niste niti čuli no ne mogu vas kriviti jer niti meni ime Daniela Johnstona nije zvučalo osobito poznato. Sad se i to promjenilo. Genijalni tekstopisac i autor skriven iza skromnog vokalnog umijeća dovoljan je materijal za niz filmova bilo da je riječ o njegovim glazbenim (ne)uspjesima ili čestim napadajima šizofrenije.

Dakle, imamo Franka Sidebottoma i Daniela Johnstona, što nam nedostaje? Pa naravno, neponovljivi luđak skriven iza imena Captain Beefhart. Ljubili vi rock 'n' roll ili ne, Toma Waitsa i njemu sličnih ne bi nikad bilo da Beefhart nije sredinom 60-ih počeo režati u mikrofon i psihodeličnoj mladeži servirati svoju životnu filozofiju. Eto, sad je sve posloženo.

Nisu ovo nikakvi novi "The Doors-i" pod palicom Olivera Stonea, niti film koji će se kititi oscarovskim priznanjima. Živimo (nažalost) u svijetu gdje su ovakvi neprihvatljivi, bizarni, izopćeni. E pa, j...š takav svijet! Meni se ovaj film sviđa! Kvragu, sviđa se i Fassbenderu (koji je usput rečeno ponovno brilijantan), sviđa se i Domhnallu Gleesonu, glumcu koji uz svog oca Brendana čini trenutačno najtelentiraniju glumačku obitelj na svijetu. J... te, pa ovaj film je izvukao i najbolje iz inače osrednje glumice Maggie Gyllenhaal i još nam jednom dokazao da je Scoot McNairy glumac kojeg nipošto ne smijemo ignorirati.

Možda stvarno ludim. Možda pričam piz....e no možda sam i u pravu. Treba malo odlutati od mainstreama i kokica utopljenih u užegli maslac, tu i tamo skrenuti u oblak prašine ili vikendicu skrivenu duboko u šumi. Udahnuti zrak pročišćen od ispušnih plinova beskrajnih limuzina, zakoračiti po mekoj, rosom prekrivenoj travi i potom zablatnjaviti blještavo crveni tepih. Ufff....dosta. "Frank" je film koji trebate pogledati!