Tek što se zahuktalo u kinima s naslovima koji ganjaju prestižne oscarovske kipiće, uletio je tjedan začuđujuće suhoparan po pitanju kvalitete. Primjer? "96 sati: U Bijegu". O Bože, nikako. S tim filmom je za mene svršeno već s prvim nastavkom i gledanje trećeg (!) se čini kao pravi primjer sadomazohizma. Ne hvala!. Ajmo mi u tom slučaju radije iskoristiti prostor i vrijeme za onaj, kako ja to volim reći, skriveni dragulj. Bilo je doduše govora kako će se ovaj naslov ipak nekako uzboriti za kino termin no, to se nažalost nije desilo. Ponovno je morala urigirati majka svih mreža!

Bob (T.Hardy) je barmen malog Brooklynskog kvartovskog bara "Cousin Marv's" kojeg je njegov rođak Marv (J.Gandolfini) davno predao Čečenskim mafijašima zbog kockarskih dugova. Marv je unatoč promjeni vlasnika ostao voditi lokal iz razloga što se isti među ostalima često koristi kao paravan za dostavu prljavog, mafijaškog novca. Jedne večeri, bar opljačkaju dvije maskirane muške osobe nakon čega se Bob i Marv nađu u prilično gadnoj situaciji...

Mislim kako bi vam ovo bilo sasvim dovoljno da se 'naješkate' na film. E, sad. Prije negoli krenemo s daljnjom analizom moram otvoreno priznati kako ovo nije jedan od onih filmova koji će vas privući atraktivnim scenama, bezumnom količinom pucnjave i nasilja u slow-motionu. Ovdje radnja teče polako, strpljivo. Likovi su prilično samozatajni i misteriozni i valja se oboružati strpljenjem jer se na kraju bogato isplati (bar ja osobno tako mislim).

Posebno zaslužan za takav ritam filma jest prije svega europski, točnije, belgijski redatelj Michaël R. Roskam koji nas podsjeća kako nisu svi moderni krimi filmovi nužno 'okaljani' blještavom produkcijom i atrakacijom nauštrb priče i glumačkih izvedbi. Roskam je i savršen primjer za to kako još uvijek postoje određeni američki producenti i studija koji nisu posve slijepi kad je pitanju talent te se pažljivo prate nova autorska imena koja imaju štošta za reći. Roskamu je za 'ulazak pod povećalo' bio i više nego dovoljan bombastičan debi imena "Rundskop" (nominacija za Oscara za najbolji strani film i nagrada u Motovunu, među ostalima) kako bi ga Amerikanci 'zakaparili'.

Za svoje prekooceanske predstavljenje amerima, Roskam je odabrao kratku priču Dennisa Lehanea (potpisuje i scenarij) "Animal Rescue" te je odabrao savršenu glumačku ekipu predvođenu Tomom Hardyem, Noomi Rapace i tragično preminulim Jamesom 'Sopranom' Gandolfiniem. Rezultat? Provorazredna krimi-drama.

Kao što sam već spomenuo, radnja teče polako, likovi su premda na prvi pogled predvidljivi istodobno i prilično misteriozni. Kako priča odmiče, shvaćate kako niste upali u klasične vode klišeja već u nešto posve drukčije. Likovi su satkani isključivo od krvi i mesa i nećete se lako zateći kako kolutate očima u nevjerici. Gandolfinijev lik je žargonski rečeno 'riba koja najviše smrdi' no to je ujedno i savršena zamka iliti bolje rečeno diverzija od Hardyevog lika.

Gledajući našeg 'milog' i lagano usporenog Hardya, čini vam se kako dečko i nije baš najbistriji, no s druge strane, u pojedinim scenama ostanete zatečeni njegovim britkim i inteligentnim odgovorima i zaključcima. O.K., nešto je tu sumnjivo, ajmo gledat' dalje. Upada lik koji tumači Noomi, lagana šeprtljava romansa ili nešto više...? Uključuju se pomalo i neki totalno van busole likovi i onda ste skroz IN. Do kraja vam se u čudu lagano razvlači osmijeh na licu a kad dočekate određeni glumački tour-de-force shvatite zašto se toliko isplatilo biti strpljiv.

Pozdravili smo se s Gandolfinijem (na veliku žalost) i pozdravili afirmaciju Hardya u 'glumčinu' teške kategorije, a uz to smo i dobili još jedno redateljsko ime čije buduće radove valja itekako pažljivo popratiti. Definitivna preporuka za sve ljubitelje filma koji se užasavaju brzopoteznih, tzv. spotovskih kadrova i uživaju u klasično konstruiranoj i interesantnoj priči.