Uoči samog Uskrsa pisati o novom nastavku beskrajnog i sve apsurdnijeg serijala ̎ Fast & Furious ̎ ili hvaljenom hororcu ̎ It Follows ̎ ? Hmmm... niti jedno mi ne zvuči baš primjereno, no zahvaljujući našem odvažnom distributeru Discoveryu, u zagrebačkom kinu Europa se nakon prošlogodišnje ̎ Zagreb indie revije ̎ ponovno prikazuje film koji će vas, bili vi religiozni ili ne, dobrano protresti.

Kreuzweg (2014)
Režija: Dietrich Bruggemann
Uloge: Lea van Acken, Franziska Weisz, Georg Wesch, Lucie Aron, Florian Stetter...
Žanr: Drama
Trajanje: 110 minMaria (L.van Acken) je 14-godišnja djevojčica odgojena u katoličkoj fundamentalističkoj obitelji. Pod strogim patronatom fanatične majke (F.Weisz), Maria slijepo prati načela svoje crkve i odriče se svih izazova koje nudi moderno društvo. U želji da njezin mlađi nijemi brat napokon progovori, Maria se na putu ka krizmanom sakramentu odluči žrtvovati Bogu...

Laureat prošlogodišnjeg Berlinskog festivala je na mala vratašca 'ponovno' ušetao u naša kina (iliti točnije u kino), no trag koji ostavlja na samom gledatelju odjekuje snažnom i uznemirujućom porukom i kao takvu, valja je i više puta ponoviti. Koja je konačna svrha radikalnom pristupu religiji? Njemački redatelj Dietrich Bruggemann je uz pomoć svoje sestre Anne na to pitanje odgovorio kompleksnim scenarijem koji otvoreno kritizira takva načela, no ne i samu religiju u cjelini.

Podijelivši film u 14 poglavlja, Bruggemann osim sa samim naslovom i konstrukcijski aludira na Isusov Križni put, a njegovu manifestaciju dobrote i ultimativne žrtve je pronašao u djevojčici Mariji. Isusovu golgotu i iskušenja, Marija proživljava kroz moralno iskvareno društvo i nerazumijevanje okoline, no njezina žrtva je ultimativna i ništa pa čak i čista ljubav jednog dječaka je na tom putu ne uspijevaju pokolebati.

Tih 14 poglavlja, točnije, postaja križnog puta Bruggemann je snimao metodom jednog kadra sa uglavnom statičnom kamerom što će prosječnom gledatelju djelovati prilično monotono. Ipak, dijalozi i gluma u tim scenama vas toliko okupiraju da vam načini montaže i kadriranja nisu niti bitni.

Sve se vrti oko Marije (uvjerljiva uloga mlade van Acken), koja neiskvarena pokušava ostati odana samom Bogu, a opet biva i privučena nedužnim stvarima poput glazbe ili prve, čiste ljudske ljubavi. Kad god se pronađe u nedoumici i gotovo poklekne pred tim 'normalnim' porivima, tu se nađe njezina fanatična, gotovo dijabolična majka ili ortodoksni svećenik koje je pokolebaju riječima poput: -Ta glazba ima ritam i Sotonino je djelo- ili -Dječaci žele samo jednu stvar-.

Premda radnja vodi ka očiglednom klimaksu, nadate se nekoj reakciji, činu razuma. Na kraju ostanete ljuti, tužni i sjetni. Da, Bog postoji al' treba li vjeri pristupiti na tako primitivan, nametnut i radikalan način i preuzeti breme Božjeg Sina na sebe? Takav čin čovjeka ne čini svecem kako Maria to misli već običnim grešnikom. Ako ona ne vidi razliku, to su trebali njezini roditelji ili svećenik, no oni su je umjesto toga pogurali u ponor. Težak, dirljiv i izuzetno dobar film.