Neki bi rekli da je običan pozer, drugi da je pak samo prosječan, a ja osobno mislim kako je Ryan Gosling izvanredan glumac. Ne slažete se? Svatko ima pravo na svoje mišljenje, no da nisam u zabludi, u moje i njegovo ime među ostalima govore filmovi: "The Beliver", "Half Nelson", "Drive", "Blue Valentine", "Lars and The Real Girl" i "The Place Beyond The Pines". Ovom prilikom ipak nećemo polemizirati o tome tko je u pravu, već o njegovom (pre)smjelom izletu u redateljske vode.

Lost River (2014)

Režija: Ryan Gosling

Uloge: Christina Hendricks, Iain De Caestecker, Saoirse Ronan, Matt Smith, Ben Mendelsohn, Eva Mendes, Reda Kateb, Barbara Steele...

Žanr: Drama, fantazija

Trajanje: 95 min.

Premda je Goslingov redateljski prvijenac premijerno prikazivanje doživio prije gotovo godinu dana na prestižnom Canneskom festivalu, mogućnost gledanja ovog filma u našim kinima, ravna je nuli. U hrpetini naslova koje su naši distributeri 'preskočili', ovaj je ipak jedan od onih za kojim nećemo previše žaliti.

Billy (C.Hendricks) je samohrana majka koja suočena s krizom nije više u stanju otplaćivati kredit za obiteljsku kuću, u sad već gotovo potpuno napuštenom gradu Lost Riveru. Na nagovor svojeg novog dijaboličnog bankara Davea (B.Mendelsohn), Billy prihvati posao u misterioznom noćnom klubu. U međuvremenu, njezin stariji sin Bones (I. De Caestecker) pokušava zaraditi pokoji dolar tražeći bakar po derutnim i napuštenim zgradama. Nažalost, uskoro i takav način zarade postane iznimno opasan po Bonesa jer pravo na grad i njegovu ostavštinu si uzima kriminalac simbolična imena Bully (M.Smith)...

Nedavno sam pogledao jednu video presicu u kojoj je Gosling predstavljajući film istaknuo kako je njegovi redateljski debi pričom jako blizak kultnom dječjem filmu "Goonies". Hmmm...ne dragi Ryane, nije. Shvaćam zašto to govoriš i da si to možda zamislio u svojoj glavi, no nije tako ispalo. Ovaj film je unatoč artističkim pretenzijama i svojevrsnom obračunu sa socijalno ekonomskim kolapsom, ipak miljama daleko od pozitivnog i zabavnog tona jednih Gooniesa.

Druženje sa svojim redateljskim pajdašem, a sudeći po ovdje viđenom i mentorom Nicolasom Windingom Refnom, Goslingu je dalo krila i uvjerilo ga kako i on može letjeti nad prostranstvima konfuzne fantazije, krvavih rijeka i bizarnih prizorima neodređenosti. Ufff...kužite ove moje preser......e fraze? Savršeno se slažu uz Goslingovu vizualnu reflekciju istog. Zvučim prestrogo? Ne, samo bolno iskreno.

Čovječe dragi, nije dovoljno angažirati artistički nastrojenog snimatelja (Benoît Debie), 'posuditi' Refnovog omiljenog skladatelja (Johnny Jewel), pred kamere postrojiti kolege iz svojih uspješnica "Drivea" i "The Place Beyond The Pines (Christina Hendricks i Ben Mendelsohn), žensku ikonu horor žanra (Barbara Steele) i vlastitu suprugu (Eva Mendes) i nazvati se artističkim redateljem.

Pozdravljam Goslingovu želju da zakorači stopama jednog Lyncha, Refna ili primjerice Caraxa, al' za prvijenac preuzeti i ulogu producenta ili što je još značajnije, producenta? Nooooooooo!!! Tu si pao, tresnuo gadno od pod i pitao se trebaju li ti u gotovo besprijekornoj glumačkoj karijeri salve zvižduka i podsmijeha na tako značajnom festivalu kao što je Canneski. Oko imaš, detalji su moćni i cjelina djeluje kao impresivan kolaž, hmmm... ekperimentalnog filma, no problem je u priči. Bizarnost, konfuzija i nedorečenost nisu odlike priče koju će netko prigrliti. Sve skupa djeluje kao neki čudan san iz kojeg se želite jako brzo probuditi, a ako se kasnije i prisjetite čega, nećete ga moći povezati.

Šteta. Za redateljski debi se nije trebao igrati uloge kompletnog autora, pogotovo ne na skliskom terenu misteriozne fantazije za odrasle. Postoji hrpa, ma cijela hrpetina priča, knjiga i scenarija koji vrište za adaptacijom i tamo je naš dragi Gosling mogao pronaći nešto suvislije od kaosa kojeg je ovdje stvorio. Sreća po njega i nas što mu glumačka karijera nije osakaćena većim neuspjesima i što ćemo pogled baciti na tu njegovu, za sad, daleko talentiraniju stranu. Nice try, Ryan!