Traje tako već puni tjedan hajka na sirotu belgijsku kujicu Rosu odbjeglu s prošlotjedne međunarodne izložbe pasa, a informacije o zadarskim lokacijama na kojima je viđena izmjenjuju se gotovo svake minute. Zar su naši sugrađani iznenada postali tako brižni i solidarni ili je prilično velikodušna nagrada od 1000 eura koju vlasnik nudi nalazniku Rose ključni faktor tolike potrage, ne bih komentirao jer mislim da i sami znate odgovor na to.

Fehér Isten / White God (2014)
Režija: Kornél Mundruczó
Uloge: Zsófia Psotta, Luke, Body, Sándor Zsótér, Lili Horváth, Szabolch Thuróczy, Lili Monori, Károly Acher, Gergly Bánki, Bence Cseepeli...
Žanr: Drama
Trajanje: 121 min. 

Nadam se da će ova priča ipak završiti sa sretnim krajem, no spomenuta dilema me nagnala da vam pišem o jednom izvanrednom mađarskom filmu koji udara tamo gdje najviše boli. U vremenima kad netolerancija, bila ona rasne, vjerske ili nacionalne osnove nagriza moderno društvo i uči nove naraštaje mržnji, ovaj film pronosi snažnu poruku koja će vas istodobno dirnuti i šokirati.

Lili (Z.Psotta) je 13-godišnja djevojčica koja je zbog višemjesečnog majčinog izbivanja iz zemlje prisiljena odseliti se k ocu (S.Zsótér). Već po dolasku u očevu zgradu, nastane problem oko Lilina psa mješanca Hagena (Luke, Body) kojeg očeva zlobna susjeda ne želi ni vidjeti. Ubrzo se zbog prigovora te iste susjede pojavi inspekcija koja od Lilina oca zatraži plaćenje kazne zbog nedozvoljenog držanja mješanca u stanu. Lilin otac odbije platiti kaznu, a nakon incidenta u Lilinoj glazbenoj akademiji, poslije prepirke s Lili ostavi psa daleko u periferiji grada. I dok Lili pokušava pronaći Hagena, on nažalost osjeti svu silu ljudske okrutnosti...

Želio bi prije svega upozoriti sve tvrdokorne ljubitelje pasa, a i životinja općenito, kako je gledanje ovog filma jedno prilično šokantno i mučno iskustvo, no kako bi poruka koju širi odjeknula što snažnije, takav pristup je bio nužno zlo. Redatelj Kornél Mundruczó je pokazao zavidnu dozu hrabrosti i nije tematici prišao blagonaklono jer naravno, niti sam život nije takav. Svima dobro znana fraza 'pasji život' je ovdje poprimila svoje pravo značenje.

Krenimo ipak od samog početka. U prologu vidimo djevojčicu Lili kako se užurbano vozika biciklom po jezivo pustim ulicama Budimpešte i pritom se nikako ne možete otresti sjećanja na slične, apokaliptične prizore Londona iz Boyleovog zombie remek-djela "28 Days Later", no, polako, to je tek početak. Sve poprima posve drugačije oblike kad nas radnja vraća unatrag i kad svjedočimo jednom sumornoj socijalnoj drami. Što je sad ovo, kvragu?

Upoznajemo tako otuđenost, netrpeljivost, okrutnost življenja u tzv. modernom društvu. Pas Hagen je ta neskrivena alegorija na sve nepodobne, 'nečiste' i život iz njegove perspektive šamara nas bolno. Njegov nedužan pogled na moralno iskvarenu ljudsku vrstu tjera nam suze na oči i povlači pitanje: -Zar smo stvarno postali tako okrutni, hladni, pokvareni?-

Možemo lako povlačiti paralele s Orwellovom "Životinjskom farmom", "Planetom Majmuna" ili Hitchcockovim "Pticama" jer ih Mundruczó niti ne krije. Jedino što mi želimo nakon gledanja ovog bolnog filma jest pokriti se od srama, kleknuti na pod i moliti za oprost.

Kako bi sve ispalo ovako snažno bila je potrebna sigurna režija i savršena glumačka ekipa, a upravo smo to i dobili. Zsófia Psotta nam je svojom interpretacijom djevojčice Lili pružila onu nužnu slamčicu spasa za ljudski rod i dokaz da nisu svi slijepi pred nepravdom, no pravi junaci ovog filma su ipak psi. Luke i Body (blizanci) su nevjerovatni u ulozi mješanca Hagena, psa koji je na vlastitoj koži osjetio svaki oblik ljudskog zla, trpio, patio, a na kraju i pokrenuo krvoločnu osvetu nad svojim zlostavljačima. Masivne scene koje uključuju na desetke pasa su nevjerovatno dojmljive i moćne i ukazuju na vrhunsku dresuru koja, nadam se nije provedena na standardno okrutne načine.

Valja spomenuti da je ovaj trud, kako ljudske tako i pseće ekipe nagrađen priznanjima na prošlogodišnjem Canneskom festivalu, a posebno raduje specijalna nagrada za pseću glumačku ekipu zvana "Palm Dog". Bravo!

Iznimno dirljiv, okrutan i inteligentan film. Znam da je većini gledatelja mađarska kinematografija bauk, egzotika i čista nepoznanica, no ovo ostvarenje je snimljeno na sasvim moderan i efikasan način koji može ravnopravno stati uz bok bilo kojoj svjetski prihvaćenoj i medijski naklonjenijoj kinematografiji. Dalo bi se ovdje razglabati još satima, ispisati retke i stranice o alegorijama i porukama, no mislim kako je najbolja preporuka reći, pogledajte!