Ostalo / Kolumne

Sedmi pečat

Kako je dobro biti luuud !

Kako je dobro biti luuud !

Što će uznemiriti fanove? Hmmm.. Pričajmo o Maxu

Lako bi se tako mogli ispisati eseji, knjižurine debele poput Kineskog zida, 'laprdati i ćakulati' do ranih jutarnjih sati o filmovima koji su obilježili djetinjstvo famozne 'generacije X'. Upustiti se u nostalgične rasprave o svim tim "Ratovima Zvijezda", "Ratnicima Podzemlja" ili nastavcima avantura Indiane Jonesa ne bi bio nikakav problem i zadao bi samo slatke brige no, kad pričamo o "Pobješnjelom Maxu", oči mi zasjaje nekim posebnim sjajem.

Mad Max: Fury Road (2015)
Režija: George Miller
Uloge: Tom Hardy, Charlize Theron, Nicholas Hoult, Hugh Keays-Byrne, Josh Helman, Nathan Jones, Zoë Kravitz, Rosie Huntington-Whiteley, Riley Keough, Abbey Lee...
Žanr: Akcija, SF
Trajanje: 120 min.
Vjerujem da mnogi od vas znaju o čemu pričam, a kolika je moja fascinacija s tim surovim, post-apokaliptičnim svijetom motoriziranih bandi, govori i činjenica da sam prva dva nastavka pogledao, paaaa.... otprilike 50-ak puta svaki. Ludo, zar ne? Valjda to ide jedno s drugim.

Čekalo se 30 (pre)dugih godina na taj vražji nastavak, a sad kad je napokon stigao u kino, postavlja se samo jedno pitanje: jeli se isplatilo?

Civilizacije su uništene ratnim vihorima, nuklearne oluje su poharale gotovo sve tragove čovječanstva i samo najčvrći, najluđi i najsretniji (?) su uspjeli nekako preživjeti.

Jedan od njih je i Max (T.Hardy), motorizirani nomad kojeg tjera nagonski instinkt za preživljavanjem. Banda fanatika uspije uhvatiti Maxa, odvesti ga u pustinjsko naselje imena Citadela kojom pak upravlja nemilosrdni Immortan Joe (H.Keays-Byrne). Maxu se odjednom našao u bezizlaznoj situaciji. Max je postao samo rezervna krv za Immortanove istrošene ratnike.

Kad odmetnuta Furiosa (C.Theron) napusti Citadelu prethodno sakrivši Immortanove žene u skrivene komore neuništivog 'war machine' kamiona, za njima krene najveća i najluđa hajka u koju biva ubačen i Max na posve bizaran način i to zahvaljujući Immortanovom ratniku Nuxu (N.Hoult)...

Priča? Hmmmm... ima toga, da.

Možemo pričati o likovima i situacijama, parabolama i skrivenim i otvorenim porukama, no možemo ih svesti i u par rečenica. Ono po ćemu ćete upamtiti ovaj nastavak jest sva lucidnost jednog unikatnog genijalnog uma, a njegovo ime je George Miller.

Svijet koji je stvorio te sad veće pradavne 1979.-e, evoluirao je u jednu potpuno novu sferu i Miller je napravio nešto što će mnoge okorjele fanove donekle sablaznuti i natjerati na nervozno češkanje tjemena.

Ne brinite se. Ne manjkaju nam nabrijani auti, sulude jurnjave, zveckanje oružja i zvuk zdrobljenog metala, ništa od toga nije nestalo. Štoviše, ono što je Miller ovdje kreirao graniči sa svakim oblikom razuma. Luuuudo, toliko jebeno dobro da mi još niz obraze cure suze radosnice. Srce odmah jače pumpa, krv kola, teški adrenalin, maksimum maksimuma.

Miller više nije redatelj, Miller je dirigent jedne savršeno komponirane orgije nasilja, jurnjave i ludila, čistog jebenog ludila. Kad bi krenuo nabrajati pojedine scene, na usta bi mi potekle sline kao kod bebe kojoj tek rastu zubići, kao psu kojem pružite najslasniju kost koju je ikad vidio.

Najbolja ilustracija moje nemoći u opisu ovog čuda jest pitanje redatelja Roberta Rodrigueza koji je nakon odgledanog filma, na jednoj presici nemoćno zavapio: -Kako si ovo jebote izveo?-. Predivno! Sve što je ljudski bilo moguće izvesti, Miller je izvukao iz svog tima koji je brojao gotovo tisuću i pol (!) ljudi. Efekti? Ima ih, tek toliko da dočaraju neke stvari koje se nisu mogle dočarati na klasičan način. Frenetični ritam neprestano drži manijakalna glazba Junkiea XL-a, a vi ne želite kraj. Što će uznemiriti fanove? Hmmm.. Pričajmo o Maxu.

Max je dobro uzdrman duhovima prošlosti i ovdje postaje aktivni promatrač emancipacije žena. Postaje produžena ruka pravde, a njezino ime je Imperator Furiosa. Charlize Theron! Božica ljepote se pretvorila u nemilosrdno oružje koje udara muški rod u prepone i govori im: -Imali ste Svijet, sjeb..i ste stvar. Nećemo više biti samo vaša svojina. Sad je na nama red. -. Logičan slijed.

Miller je napravio najbolji mogući crossover nužan za nastavak serijala. Nije ubio Maxa, on je tu al' ne vodi glavnu riječ. Ipak, kad se stigne do najvažnije odluke, Miller ne zaboravlja Maxa. Eto, nemojte žaliti i plakati. Vjerujte mi, ovo je Millerov svijet i on zna najbolje. Miller je i glumački (Hugh Keays-Byrne) i scenaristički (Nick Lathouris) zaokružio priču koju je započeo na vrućem australskom asfaltu, a naposlijetku doveo na užareni afrički pjesak.

Spremao se za ovo već 30 godina, nije zaboravio. Prošao je sito i rešeto kako bi svoje 'dijete' vratio u život i eto ga tu pred vama, svjedočite. Dijete u meni neće zaboraviti Gibsona i skromne al' nezaboravne početke, no Miller je sad stvari dignuo do epskih proporcija i svima pokazao koji je glavni akcijski meštar. Najveća moć ovog filma leži u detaljima, a meni se sličice još vrte u učima i kako bi Gibsonov dostojni nasljednik Tom Hardy rekao: -Oprostite mi gosp. Miller. Tek sad vidim vašu viziju u cjelini-. Gledao sam, bio sam svjedok. Gledat ću ponovno, biti ću sljedbenik. Bravo gospodine Miller!
 


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.