Pao sam na nostalgiju, opet! Teško mi je bilo ostati hladnokrvnim ili bolje rečeno, ravnodušnim znajući da se u kinima nakon dugih 13 godina pojavio film legendarnog Petera Bogdanovicha.

Kvragu, i osrednja njegova komedija ne može gora od ovih novih američkih budalaština na koje nas žele navući. Valjalo je uputiti se ka kinu.

U razgovoru s reporterkom Judy (I.Douglas) popularna glumica Izzy (I.Poots) otkrije kako je za njezin strelovit uspjeh ponajprije zaslužan poznati kazališni redatelj Arnold Albertson (O.Wilson). Naime, Albertson je osim strasti spram kazalištu, nerijetko pokazivao i strast prema 'prijateljicama noći', a jedne večeri agencija mu je poslala neodoljivu call girl Izzy.

Nakon romantičnog provoda, Arnold u zanosu strasti i emocija Izzy ponudi 30.000,00 dolara da se povuče iz svoje 'profesije' i ohrabri je da nastavi ganjati snove o glumi. Izzy u čudu prihvati Arnoldovu ponudu i ubrzo se prijavi na casting za ulogu u novoj Broadwayskoj predstavi. Po dolasku na probu, Izzy sazna da je redatelj predstave Arnold i da jednu od glavnih uloga tumači Arnoldova supruga Delta (K.Hahn)...

Da, upravo je tako i ispalo. Bogdanovich definitivno nije više u formi kakvu je pokazao tih burnih 70-ih ("The Last Picture Show", "What's Up Doc", "Paper Moon", "Saint Jack"..), no nekako smo se već i pomirili s tim jer, ruku na srce, od izvanredne komedije "Noises Off..." iz sad već davne 1992. ne pamtim neki njegov hvalevrijedan film. Dal' je ovo njegov konačni comeback ili jednosmjerna karta za zaborav, teško je reći. Ima tu nekog šarma, moram priznati, no bilo kakav oblik uspjeha je svakako izostao.

Ponekad nije loša stvar 'kopati' po vlastitoj kreativnoj prošlosti, 'proflitrirati' ono najbolje što si pružio i nanovo zapakirati u potencijalni kino hit, no nisam baš siguran kako će mlađe generacije hrliti u kina kako bi gledale davno zaboravljeni 'screwball' oblik komedije. Ako ćemo početi nabrajati sastojke ovog Bogdanovichevog miksa onda se prije svega moramo prisjetiti njegovih gore spomenutih komedija "What's Up Doc" i "Noises Off...". Zašto baš ove dvije? Paaaa... osim tih screwball segmenata, Bogadnovich je ponovno svoje aktere ubacio u zavodljiv svijet kazališta, no iako ovo u cjelini nije ispalo tako loše, ne možemo reći da je i osobito originalno.

Tu su svakako i scene prepoznatljive za kolegu mu Woodya Allena, a Owen Wilson nas na to još i više podsjeća jer nerijetko djeluje kao da je ostao zarobljen u ulozi koju je pružio upravo u Allenovoj genijalnoj komediji "Midnight in Paris". No, ostanimo još malo kod Allena. Sjećate se njegove plavokose prostitutke iz hit komedije "Mighty Aphrodite" u naličju neodoljive Mire Sorvino? Shvaćate što želim reći?

Neizostavna lupanja sobnim vratima hotela u kojem se nekim kao čudom svi znaju, neprekidna zvonjava telefona kojima naš lažima obavijen protagonist pokušava izaći na kraj, neugodni susreti po restoranima i dućanima s drugim od prije znanim 'prijateljicama noći', ostarjeli privatni detektiv koji se nevješto skriva iza očajno loših maski, psihotična psihijatrica (koju do boli preglumljuje hmm...slavna Jennifer Aniston) kojoj je terapija potrebnija negoli njezinim klijentima i do ušiju u Izzy zaljubljen stari sudac koji se ne može pomiriti s njezinim odlaskom iz profesije, u neka davna vremena bi zvučalo kao savršena receptura za pravi urnebes od komedije. Sad? Samo urnebes s povremenim bljeskovima, no znate što? Meni je na kraju balade i ovo već toliko puta sažvakano jelo, ostavilo bolji okus nego polovica bljuvotina koje nam već desetljećima serviraju pod komediju.

Preporuka za nostalgičare i okorjele Bogdanovicheve fanove. Ostali? Za alternativu imate u kinima špijunsku hmmm... komediju "Spy" s Melissom McCarthy u naslovnoj ulozi. Tko voli, nek' izvoli!