'NASA potvrdila postojanje tekuće slane vode na Marsu'. 'Svemirska sonda snimila neobične tragove u stijenama na Marsu'. 'Za život na Marsu se prijavilo 200.000 ljudi'...itd...itd..itd. Unutar posljednjih par godina, postali smo svjedoci konstantnog medijskog bombardiranja, izvješća, teorija i polemika znanstvenika o konačnom osvajanju najbližeg i za život nam eventualno najpodobnijeg planeta Marsa, no hoćemo li to i doživjeti, malo tko zna.

Davnih 50-ih, planet Mars je u Hollywoodu imao potpuno drugačije značenje. Hladnoratovska propaganda američke administracije dodijelila mu je onaj nužni predikat 'crveni' jer, narodu je bilo hmmm... nužno metaforički naglasiti kako su 'crveni izvanzemaljci' u biti 'zli' Rusi dok je Mars glumio S.S.S.R. Paranojo, teška li si. Iznjedrio je taj period tako čitavu hrpetinu SF (među ostalim žanrovima) filmova (uglavnom B, C i ŽNJ kvalitete), no ukoliko niste neki teški filmski fanatik, čisto sumnjam kako će vam iti jedan od njih zvučati poznato.

Danas, nekih 60-ak godina kasnije, eto nas na početku. Amerikanci i Rusi se opet gadno prepucavaju i zlokobno prizivaju onaj, 'konačni' sukob, no barem Hollywood za sad na tom planu miruje. Sad su pak svi nabrijani za napuštanjem ovog, od Boga napuštenog planeta i sanjare o novom startu ljudske civilizacije. Što nam na tom planu ima za reći legendarni redatelj sir Ridley Scott, pročitajte u nastavku teksta.

Prilikom prikupljanja uzoraka tla, posada ljudske ekspedicije na Mars biva pogođena razornom olujom u kojoj netragom nestane astronaut Mark Watney (M.Damon). Kapetanica Lewis (J.Chastain) očajnički pokušava pronaći Watneya, no u nemogućoj utrci s vremenom, posada je prisiljena napustiti planet pretpostavljajući kako je Watney poginuo. Nedugo nakon smirivanja oluje, Watney se probudi prekriven slojem pijeska i gadnom ozljedom u predjelu trbuha.

Shvativši kako je ostao napušten na planeti, Watney se uputi ka obližnjoj bazi u kojoj sanira ozljedu te započne smišljati načine na koje će što duže preživjeti do eventualnog dolaska iduće misije. Putem satelitskih snimaka, inžinjer NASA-e Vincent Kapoor (C. Ejiofor) zaključi kako je Watney preživio, no čelnik NASA-e Teddy Sanders (J.Daniels) odluči kako tu informaciju ne smiju otkriti Watneyovoj posadi...

Nakon katastrofe hmmm... biblijskih razmjera zvane "Exodus: Gods and Kings", veliki Ridley Scott se vratio na najbolji mogući način. Nisu ga pokolebale niti očajne kritike, niti mlaka posjećenost publike, jer, nije niti stigao razmišljati o tome. Radoholičar kakav jest, Scott je samo nastavio raditi ne osvrčući se na prijašnje posrtaje (slobodno tu dodajte i od kritke pokopanog "The Counselora", a u jednu ruku i razočaravajućeg "Prometheusa"), no ovaj put mu se u rukama našao materijal s kojim nije mogao promašiti.

2011. računalni programer Andy Weir je putem bloga počeo objavljivati ulomke svojeg, do tad nikad objavljenog debitantskog romana "The Martian" s kojima je jako brzo stekao vojsku obožavatelja i ujedno izazvao pravu senzaciju. Nije prošlo puno vremena od toga i jedna izdavačka kuća je tiskala Weirovu knjigu.

"The Martian" je postao bestseler i bilo je samo pitanje vremena kad će završiti na velikom ekranu. Ono što je razlikovalo ovu knjigu od hrpe drugih žanrovskih ostvarenja jest Weirovo inzistiranje na realnim mogućnostima svog junaka i onom 'što ako' segmentu. Znanost je pogurala fikciju u drugi plan i heroji na kakve smo žanrovski navikli ovaj put uglavnom upotrebljavaju snagu sivih ćelija.The Martian (2015)

Damonov lik astronauta Watneya tako nije nikakav hrabri pilot ili ultrasposobni kapetan letjelice već vrsni botaničar koji MacGyverovskim (popularni lik iz istoimene TV serije) metodama pokušava pronaći načine kako zasaditi krumpir na marsovskom neplodnom tlu ili stvoriti zalihe vode, produljiti životni vijek baterija na transportnom vozilu, itd..itd.. Shvatili ste?

Ovaj film je znanstveni raj za štrebere, no Ridley Scott nam je 'izbrušeni' scenarij Drewa Goddarda 'upakirao' na pravi, oldschool način zabave. Dramatike dakako ne fali, al' stari lisac Scott nas nije 'izbedirao' psihičkim ožiljcima i traumama svojeg junaka već je njegovu priču začinio s brojnim duhovitim replikama (primjerice, spomen na užasan glazbeni ukus njegove kapetanice) i dinamikom priče.

Radnja se tako neprekidno prebacuje s Marsa na Zemlju, odnosno letjelicu Watneyeve posade, a momenti poput onog u kojem pratimo Watneya u njegovim dnevnim zadaćama dok u pozadini praši Bowiev evergreen 'Starman' su jedno rječju, epski.

Istini za volju, priča nerijetko djeluje kao ultraskupa i ultrakul regrutacijska kampanja za NASA-u dok vam se u primislima vrte scene iz brojnih filmova unutar SF žanra poput: "2001:A Space Odyssey-a", "Gravity-a", "Moon-a" pa čak i kultnog naslova"Robinson Crusoe on Mars", no, po stranu sve te sitne zamjerke, "The Martian" je jedan tehnički savršeno snimljen film s izuzetno pametnom pričom i kvalitetnom glumom i siguran sam kako ćete se dobro zabaviti gledajući ga.

P.S. lagani spojler, u filmu glumi Sean Bean i zamislite čuda, nije poginuo. ;)