BAT je ovih dana u potpunosti preuzeo hrvatskog monopolista u proizvodnju cigareta Tvornicu duhana Rovinj i zajedno s njom još nekoliko manjih firmi vezanih uz duhansku industriju te kao dodatak udjele u Tisku. Sve skupa za 505 milijuna eura.

Na taj se način završila bitka ove multinacionalne kompanije za hrvatsko tržište koje je počelo prije punih 18 godina kad je BAT kupio većinski paket dionica Tvornice duhana Zadar.

TDR se tada rukama i nogama borio protiv BAT-ovog ulaska na hrvatsko tržište. Ova multinacionalna kompanija je nakon dosta napora i uloženih 70-ak milijuna eura obnovila proizvodnju u zadarskoj tvornici no bila je onemogućena ući na tržište pravilnicima o duhanskim proizvodima koji su protežirali TDR.

Jednom prilikom je direktorica BAT-a za Hrvatsku Ann Johnson, u opuštenijem razgovoru sa zadarskim novinarima na vrhuncu pritisaka na BAT, rekla kako prima prijateljske savjete da potplate nekoga da bi ušli na hrvatsko tržište. Mi nećemo nikoga potplaćivati, a čini mi se da ćemo na koncu morati kupiti TDR da bi ušli na hrvatsko tržište.

Ann Johnson je to rekla negdje 2002. ili 2003. godine, a nedugo potom  je Slavko Linić, Račanov ministar financija, optužio BAT da je loš investitor koji ne poštuje hrvatske zakone i koji je sklon podmićivanju. A onda je došlo i sudsko osporavanje kupnje tričavih 20 dionica i BAT se nakon svega povukao - strojevi iz novoigrađene tvornice u Gaženici  su razmontirani i prevezeni u Vranje u Srbiju.

Zadar je ostao bez 120 proizvodnih i dobro plaćenih radnika, moglo bi se lako izračunati koliko su gradski i županijski proračuni izgubili što ova tvornica nije mogla raditi proteklih godina. Nejasno je zašto  lokalna vlast nije nikada pokazivala pravi interes, nije se založila za opstanak TDZ-a.

Sad se ispostavilo da je TDR u biti nastojao sebe što bolje prodati. U toj igri koja je, eto, trajala punih 18 godina, u završnom dijelu podizanja cijene TDR-a poslužili su i Kinezi. Oni su, točnije moćni kineski koncern China National Tobacco, obavljali dubinsko snimanje TDR-a, pronesena je vijest da su sigurni kupci. U biti su poslužili za dodatno podizanje cijene jer ipak Hrvatska i cijela regija spada u sferu primarnog interesa BAT-a koji nije želio dozvoliti Kinezima ulazak u njihovo dvorište.

Zato je TDR postigao vrlo dobru prodajnu cijenu, to će dioničarima na čelu s Antom Vlahovićem dodatno podebljati prihode. Vlahović je već odavno procijenio da se u proizvodnji cigareta neće moći dugo nositi s multinacionalnim kompanijama, pogotovo kad Hrvatska uđe u EU i zato je osnovana Adris grupa, zarada od cigareta na vrijeme je preusmjeren u turizam i u proizvodnju hrane putem Cromarisa.

Zadar bi ipak iz svega mogao izvući nekakvu pouku iz cijele ove duge priče u kojoj je ostao kratkih rukava. Kinezi su, naime, najavili svoj veliki interes za novu putničke i teretne luke u Gaženici, te za poslovnu zonu Crno i Zračnu luku Zadar. Nedavno su kineski gospodarstvenici najavili slanje pisma namjere na koji način vide svoja ulaganja u ove „zadarske potencijale".

Pitanje je, dakle, ima li tko će ovaj ozbiljan interes Kineza znati iskoristiti za privlačenje nekih bližih europskih investitora? Treba imati na umu da je prilikom otvaranja radova na novoj luci Gaženica 2009. godine veleposlanik Njemačke Bernd Fisher jasno dao na znanje da su Njemačka razvojna banka i Europska razvojna banka kredite dali jer to treba biti nova europska luka. Eoropa ovu luku, rekao je Fisher, grade za sebe.

Pitanje je, dakle, radi li tko ozbiljno na tome da i u slučaju zadarskih razvojnih projekata kontaktiranje s Kinezima bude samo metod za privlačenje ozbiljnog europskog kapitala? Odnosno, hoće li EU dozvoliti Kinezima da dobiju luku koju je ona za sebe gradila?