Kada čovjek u nekoj zemlji provede više od mjesec dana (a ja sam do sad u Kini proveo nepregledan 41 dan), prema svim kriterijima i standardima ima pravo ponešto napisati o ljudima i kulturi koji ga okružuju.

Vjerujem da mnogima od vas, kad vam netko spomene Kinu prvo napamet padne filozof Konfucije, Korčulanin Marko Polo čije je ime najuže povezano s putevima svile ili najznačajniji političar u novijoj povijesti ove zemlje u gospodarskoj ekspanziji - Mao Ce Tung i tzv. Kulturna revolucija. Meni pak, sad kad sam proveo ovdje nepregledan 41 dan, na pamet prvo padne nevjerojatna zaljubljenost Kineza u košarku. No, o košarci ću pisati kad dođe trenutak.

Nakon što mi je moj američki poslodavac u Pekingu prije dvadesetak dana najavio da ću dulje vrijeme provesti u gradiću blizu mora na istoku Kine, nisam niti slutio da je riječ o velegradu od osam milijuna stanovnika. Prema kineskim kriterijima to doista jest gradić, neovisno o tomu što je po broju stanovnika dvostruko veći od Hrvatske, a od Zadra nevjerojatnih stotinu puta! Zadar je kao što znamo peti grad po veličini u Hrvatskoj.

Hangzhou je tek dvadeseti po broju stanovnika u Kini. Taj je "gradić" duplo manji od nadaleko poznatog susjednog Shangaija. No, to je tek statistika. Zaozhuang, Xuzhoudong, Bengbunan (ne lomite jezik), samo su neke od stanica na liniji brzog, ultramodernog vlaka Bejingnan-Ningbo kojim sam putovao do mojeg odredišta.

Nama zvuče kao neka sela u planini, međutim, to su milijunski gradovi za koje nisam (a vjerojatno ni vi) nikad čuo. U šali s kolegama i prijateljima prije odlaska sam znao komentirati koliko je to nepojmljivo. Vožnja ultrabrzim vlakom od Pekinga do Hangzhoua traje šest sati. Vlak, u kojem se vozim dok ovo pišem, u nekim trenutcima dostiže više od 300 kilometara na sat, a osjećaj je kao da jurite brzinom warp dva u Zvjezdanoj floti. Samo je pogled nešto ljepši. Šume, planine, rijeke i jezera, željeznice, mostovi i gomila cesta u izgradnji.

Prve dvije stvari koje putniku namjerniku upadnu u oči kad uđe u Hangzhou jesu zagađenje i prostrana rijeka Qiantang, uzmućena brzim kineskim napretkom i željom za uspjehom. No, ono što doista jest impresivno jest kolodvor u koji ulazi brzi vlak.

Bijel poput najčišćeg snijega i uvelike nalik na svemirski brod, ono je što će vas ostaviti bez daha. Ondje me dočekao vozač, odvezao u hotel u kojem ću provesti neko vrijeme dok mi ne urede stan.

Gledajući kroz prozor sobe u hotelu, upitao sam se što bi o ovakvoj Kini rekao, pisao i mislio Marko Polo?

I bi li mu se svidjela košarka...