Svakih paaa... otprilike 4-5 godina, čisto onako da ne zaboravimo, iz tvornice snova nam  'serviraju' neku boksačku dramu 'veću od života'. Posljednji takav 'udarac' (i to kakav) zadao nam je redatelj David O. Russell sa svojom brilijantnom biografskom sportskom dramom "The Fighter" (2010).  

Premda se za potrebe tog filma Mark Wahlberg pošteno 'napumpao' i oznojio glumeći boksača na putu do titule svjetskog prvaka, šou mu je oteo fantastični Christian Bale (op.a. Oscar za sporednu mušku ulogu) kao njegov propali brat. Slojevita drama s izvanrednim glumačkim rolama i vrhunskim redateljskim rješenjima. Može li bolje od toga, treba li bolje? Antoine Fuqua i Jake Gylllenhaal očigledno misle tako. 

 

Billy Hope (J.Gyllenhaal) je neprikosnoveni boksački šampion u poluteškoj kategoriji koji svaku borbu sve teže dobija, no titulu ne ispušta lako. I dok žestina i bijes unatoč enormnom broju pretrpljenih udaraca iz meča u meč i dalje nekako drže Billya na tronu, ostatkom njegova života upravlja snalažljiva supruga Maureen (R.McAdams). Nakon još jedne teško obranjene titule, na presici se pojavi Billyev rival, nadobudni Kolumbijski boksač Miguel 'Magic' Escobar (M.Gomez) koji ga javno prozove za kukavičluk jer odbija borbu s njim

Nedugo nakon tog događaja, Billy se odazove humanitarnoj večeri gdje sa Maureen opet nabasa na Escobara. Nakon izmjene ružnih riječi, Billy i Escobar se pokoškaju što brzo preraste u opći metež. U naguravanju jedan od Escobarovih tjelohranitelja opali metak koji pogodi Maureen. Nastane šok i nevjerica, Maureen je preminula ostavivši Billya samog s njihovom kćerkom Leilom (O.Laurence). U izljevu tuge i bijesa, Billy započne činiti gluposti s kojima na kraju ostane kako bez imovine tako i Leile. Po nalogu suda, Billy mora dokazati kako je sposoban uzdržavati svoju kćer. Kako bi u tome uspio, Billy mora poraditi na sebi i svojoj posrnuloj karijeri. Pomoć i posao, Billy potraži kod iskusnog trenera Titusa 'Ticka' Willsa (F.Whitaker)...    

Klišeji? Ima ih na pretek. Boksač koji je pretrpio i suviše udaraca pa nije sposoban misliti svojom glavom. Iskusni trener koji radije sklanja djecu s ulica u svoju dvoranu negoli gradi karijeru u svijetu profesionalnog boksa. Parazitski menadžeri kojima je profit u prvom planu. Treba li spomenuti još pokoji? Mislim da je ovo i više nego dovoljno, no... meni je film ipak dobro legao. Zašto?

Patetiku i klišeje po strani, ovaj film ima dušu. Ovaj film ima Jakea Gyllenhaala. Eh da se na njegovom mjestu kako je to bilo ispočetka isplanirano našao Eminem, hmmm... mislim kako bih teško pronašao koju riječ hvale. Svaka čast dotičnom reperu, no premda je njegova borba sa skrbništvom i ostalim kojekakvim životnim 'trakavicama' scenaristu Kurtu Sutteru ("The Shield", "Sons of Anarchy"...) poslužila kao savršena inspirativna metafora, skromno smatram kako glumački nije niti do koljena Gyllenhaalu.

Naš dragi Jake se u posljednjih 10 godina s lakoćom prometnuo u jednog od ponajboljih i najznačajnijih glumaca današnjice. Nije za ovu ulogu bilo dovoljno 'samo' do savršenstva isklesati svoje mišićne pločice, ima ovdje toga puuuunooo više. Od mumljavog, tako reći (bez uvrede nekima) maloumnog udarača, do emocijama razorenog supruga i oca pred kojim je najveća borba života.  

Dakako, tu je i malena Oona Laurence koja je svojim nevinim i iskrenim rečenicama savršeno dotakla 'žicu'. O da, pričat ćemo mi jioš o toj 'maloj'. Lijepo je vidjeti i Whitakerov povratak glumačkoj formi koju je svoju rolu odradio upečatljivo i profesionalno. A Rachel McAdams? Što reći? U tako kratkom pojavljivanju, ostaviti tako dobar dojam? To je vrlina velikih glumaca.

No, ne bi ovo štimalo da nije Antoinea Fuque. Možda i nije prva klasa redatelja ili bolje rečeno u rangu jednog P.T. Andersona, Iñárritua ili Scorsesea, no ovdje je odradio jedan prilično dobar posao. Naravno, boksačke scene su odrežirane u maniri jednog virtouza. Fuqua nas baca u sam ring, vrti, diže i ruši. Udarci su siloviti i nema tu nikakvog ublažavanja ili mekoće.

Znoj se cijedi, krv šprica na sve strane al' tako stvari stoje u tom nemilosrdnom sportu i zašto kvragu onda bježati od toga. Melodramatika je također fino režirana, dok je scenarij, eto, takav kakav jest. Možda ne savršen i originalan, al' s dovoljnom količinom scena za pamćenje. Definitivna preporuka, posebno za ljubitelje fantastičnog Jakea Gyllenhaala.