Nakon iscrpnih TOP ljestvica i filmskog pregleda 'friške' nam godine, konačno sam u miru mogao krenuti put kina. Siječanj i veljača su već tradicionalno rezervirani za prave 'igrače' i da, polagano je započela predoskarovska utrka! Zastane malo knedla u grlu i dobro se zamisliš kad shvatiš da su tako brzo proletjele 3 godine od posljednjeg Tarantinovog filma, no to ne znači da je ovaj film smislio na brzinu, onako, nepromišljeno.

Otprilike 10-ak godina nakon Građanskog rata, zatičemo kočiju koja juri snijegom zametenim proplancima Wyominga put gradiću imena Red Rock. Snježna mećava se opasno približava i vremena za bijeg je sve manje. Na planinskom puteljku kočiju iznenada zaustavi tamnoputi muškarac iza kojeg je 'naslagano' nekoliko trupala. Muškarac se predstavi kao lovac na ucjene imena bojnik Marquis Warren (S. L.Jackson). Pošto mu je konj uginuo vukući teški teret po još težem terenu, bojnik zamoli kočijaša (J.Park) da ga odbaci do Red Rocka. Isti mu ljubazno objasni kako je ovo privatna vožnja i da se za prijevoz treba obratiti njegovoj mušteriji.

The Hateful Eight (2015)

Režija: Quentin Tarantino

Uloge: Samuel L. Jackson, Kurt Russell, Jennifer Jason Leigh, Walton Goggins, Demián Birch, Tim Roth, Michael Madsen, Bruce Dern, Chaning Tatum...

Žanr: Western, misterija, triler

Trajanje: 168/183 min.Bojnik ubrzo sazna kako je ta mušterija ni manje ni više već njegov ozloglašeni 'kolega' John Ruth (K.Russell) znan kao 'krvnik'. Pošto ga poznaje od prije, Ruth dozvoli bojniku da se ukrca u kočiju, no prethodno mu jasno poruči da niti ne pomišlja preoteti njegovu 'lovinu' Daisy Domergue (J.J.Leigh). Ne prođe suviše vremena i kočiji se na putu prepriječi još jedan 'neželjeni' putnik (W.Goggins) koji se predstavi kao novi šerif Red Rocka. Kad shvate da neće stići izbjeći mećavu, putnici se upute ka obližnjoj pozamenteriji...

Dok u glavi još vrtim sličice iz filma, licem mi se polako razvlači osmijeh. Pravi je lisac ovaj vražji Tarantino, mamicu mu! Kad je koncem 2013. javno obznanio kako će mu idući khmm.. 8-i (!) film ponovno biti western, iskreno rečeno, bio sam pomalo iznenađen. Počele su tad neke špekulacije kako će nastaviti Djangovu priču i bilo je istine u tome, no kako je rad na scenariju polako odmicao, Tarantino je shvatio kako bi Django u ovoj priči imao isključivo rolu uljeza.

Pospremio je tako Tarantino svoje crne spaghette u ladicu te je odlučio napraviti jedan čistokrvni američki kaubojac na tragu omiljenih mu TV serijala iz 60-ih poput i u ovim krajevima popularne "Bonanze". Pametan potez? Zar ste uopće i posumnjali?

Tijekom siječnja 2014.-e snimanje je umalo otkazano pošto je neki 'mudrac' na internetu objavio scenarij za film. Tarantinu je tad 'puknuo živac' i gotovo je dignuo ruke od svega pomislivši scenarij objaviti kao knjigu, no na kraju se predomislio (na našu sreću), malo ispolirao priču (završnicu prije svega) i krenuo sa snimanjem. Svojim 'kućnim' glumcima, Samuelu L. Jacksonu, Michaelu Madsenu i Timu Rothu, pa čak i Kurtu Russellu i Bruceu Dernu, pridodao je vrsnog karakternog glumca Waltera Gogginsa, sve traženijeg meksičkog epizodistu Demiána Bircha i pomalo zanemarenu i strašno podcjenjenu Jennifer Jason Leigh.

Ne bi to bio pravi western po njegovom guštu da nije uspio za soundtrack pridobiti velikog i neponovljivog meštra Ennia Morriconea. Premda je ovaj nakon prijašnje suradnje s Tarantinom (op.a. pjesma Ancora Qui za "Django Unchained") naglasio kako ne želi više imati posla s autorom čiji filmovi obiluju tolikom količinom nasilja, 'sjekira je ipak zakopana' i dobili smo još jedan antologijski album za pamćenje. Naravno, Tarantinova filmofilska duša nije s tim smirena već je u svoj svojoj zaigranosti inzistirao da se film snimi na 65mm vrpci kako su to nekoć činili pravi meštri od zanata. Treba li vam posebno naglasiti kako to impresivno u konačnici izgleda na velikom platnu? Ipak, ostavimo sad Tarantinove tehničke igrarije za studente filmskih akademija i vratimo se priči.

Tarantino je prije svega izgradio svoje ime zahvaljujući brilijantnim scenarijima i tu je već više od dva desetljeća nenadje**vi car! Mnogi bi na njegovom mjestu napravili klasični kaubojac u kojem bi teško izbjegli zamke klišeja, no Tarantino kako i sami znate, nije kao mnogi. Tek što nam je privikao oči na kristalno čisti, bijeli snijeg i prekrasan krajolik, zavukao nas je u trošnu al' toplu pozamenteriju (smiješna riječ, zar ne?) iliti ako već želite objašnjenje, postaju za kočije, i tamo nas ostavio preostale dvije trećine filma!

E sad, gledajuću ukupnu dužinu filma, a to su impozantne 183 min. (op.a. u to je uključena 15-minutna pauza koja je također Tarantinov homage nekoć posebnim 'Roadshow' projekcijama filmova iz 50-ih, 60-ih pa sve do sredine 70-ih), trebalo je gledatelje pričom prikovati za sjedala i ne dozvoliti pojavu užasavajućeg pojma dosade.

U ovom trenutku se ponavljam, Tarantino je car! Ulaskom u spomenutu pozamenteriju, od westerna ostaje možda nešto više od 'w' i polako se započinje odmotavati klupko misterije i trilera.Replike i anegdote su naravno ispunjene britkim i nerijetko izuzetno eksplicitnim humorom, no kritika rasizma, ratne ostavštine pa čak i lagano poigravanjem s feminizmom ostavljaju krvav i upečatljiv trag.

Priznat ću kako ovaj film neće leći onima koji su navikli na brze montaže i obilje akcije. Ovdje se priča razvija polako, napetost u maniri kraljice krimića Agathe Christie je sveprisutna, a rasplet je obilježen toliko eksplicitnim nasiljem da će mnogi biti zgroženi. O da! Tarantino nam je ponovno složio jedan za pamćenje. Jedina stvar koja je umorila, jesu vražje reklame prije samog filma i ta prokleta pauza. Fucking popcorn time!

I da, koliko god dobri bili S.L.Jackson i Kurt Russell, ma svi, Jennifer Jason Leigh je dragulj. Oscar za poštovanu glumicu, molim!