O da! Počela je ovogodišnja utrka za zlatnim kipićima već početkom mjeseca s Tarantinovim western specijalitetom "The Hateful Eight", al' tek sad se pojavljuju jaki 'igrači'. Od ovog četvrtka u kinima su se pojavila dva prava 'kapitalca', no teško je predvidjeti naklonost Akademijinih birača naspram bilo kojem od njih. Nominacije su kako i sami znate već objavljene, 'Zlatni Globusi' su također za nama, al' prava manifestacija glamura i kiča tek nas očekuje.

No, po stranu s njihovim zvjezdanim prese......m. Ono što mene osobno veseli jest sve žešća i bolja konkurencija među nominiranim filmovima i koliko god pokušavali pogoditi volju glasača, sve više zalazimo u sferu fantastike. Pustimo ipak sad kojekakve kalkulacije i potencijalne pobjednike za samu večer dodijele priznanja i vratimo se na naše ovotjedne kandidate. Premda ih na prvi pogled ne povezuje apsolutno ništa, određene paralele ipak postoje. Nije vam jasno? Shvatit ćete. Započnimo ovotjednu priču s jednom ženom i njezinom ambicijom koja... A ne, to vam za sad neću reći.

Još odmalena, Joy (J.Lawrence) je pokazivala zavidno znanje i maštu za kreiranjem inovacija, no stvari na njezinu žalost ipak nisu krenule željenim smjerom. Koncem 80-ih godina, zatičemo Joy kao razvedenu majku s dvoje djece koja na jedvice jade pokušava prehraniti kako sebe i djecu, tako i svoju baku (D.Ladd), majku (V.Madsen) i bivšeg supruga (É.Ramírez). Da stvar po Joy bude još i gora, majka i bivši suprug nisu joj od nikakve pomoći, a dodatni kaos nastane kad se doseli i otac (R. De Niro) kojeg je posljednja supruga izbacila iz kuće.

Premda je otac i majka odvraćaju od njezinih inovatorskih ideja, a polusestra Peggy (E. Röhm) koristi svaku priliku kako bi je verbalno ponizila, Joy ne odustaje od ganjanja svojih snova. Kad joj jednog dana nakon nezgode s razbijenom čašom punom vina, padne na pamet ideja o krpi koja se cijedi bez korištenja ruku, Joy pomisli kako su se njezini snovi napokon ostvarili, no sustav je uvjeri kako svatko želi komadić tog kolača za sebe....

Čudno je ispala ova treća uzastopna kolaboracija redatelja Davida O. Russella i njegovih glumačkih miljenika J. Lawrence, B. Coopera i R. De Nira. Zašto? Paaa... bojim se da se spomenuti redatelj u ovoj priči pomalo izgubio. Zašto je odlučio jednu intrigantnu priču o stvarnoj osobi (op.a. inovatorica i biznismenka Joy Mangano) 'začiniti' nekim posve nepotrebnim fikcijskim manevrima, nisam siguran, no da mu je to trebalo, baš i nije.

Započne cijela priča s O. Russellovim klasičnim, ansamblovskim detaljima, no jako brzo počnete nervozno cupkati nogama i zapitkivati se: -Događa li se ovdje nešto više ili gledam neku tipičnu obiteljsku TV melodramu?- Hmmm...da, poput starog dizelaša. Treba proći nešto vremena i strpljenja da se motor zagrije na pravu temperaturu i stvari krenu u pravom smjeru, a do tad 'pasite oči' s nevjerovatnom Jennifer Lawrence.

Tim izrazom 'pasite oči' naravno nisam imao nikakve seksističke primisli već sam izrazio čisto divljenje naspram njezinom nevjerovatnom glumačkom talentu. Da, ta 25-godišnja djevojka iz filma u film pokazuje zavidnu količinu zrelosti i talenta i ne čudi kako je s ovom ulogom zgrabila još jedan 'Zlatni Globus' (op.a. već treći!).

Dakako, posjeduje ova priča puno više slojeva i progovara nam o nekim prilično 'gadnim' temama kao što je emancipacija žene u poslovnim krugovima i šovinistički pristup kapitalističkog ustroja, no da je O. Russell bio malčice sabraniji u svojem egoizmu i stilskom lutanju, ovaj film bi ispao i daleko snažniji negoli uistinu jest. Svakako, ima tu nekih uistinu zadivljujućih prizora koji neodoljivo podsjećaju na Coppolinog "Kuma" (primjerice kad Joy svojoj polusestri strogo odbrusi da joj više nikad ne govori o poslu) i Lawrence s lakoćom briljira u njima (kao i u ostatku filma), no cjelina je narušena brojnim primjerima 'praznog hoda'.

Ipak, nemojte biti odvraćeni ovim 'sitnim' zamjerkama. Joy, njezina priča o 'čudesnoj krpi' i borbi sa sustavom u kojem dominiraju isključivo muškarci svakako zaslužuje vašu pažnju i uvjeren sam kako ćete u konačnici biti zadovoljni. Oscar za Lawrence? Rano je za reći, a mislim i da je konkurencija u kategoriji najbolje ženske uloge poprilično snažna ove godine, no to ćemo još vidjeti. Ostatak glumačke ekipe? Sasvim solidni.

Drugi ovotjedni naslov? E to je već pravi primjer 'kapitalca'. Šok, nevjerica i oduševljenje.

 

Godina je 2005.-a. Upoznajemo izuzetno uspješnog, ekscentričnog vlasnika investicijske tvrtke, Michaela Burrya (C. Bale) koji u nevjerici uoči velike nepravilnosti unutar burze nekretnina. Naime, Burry dolazi do zaključka da unatoč sve većem rastu cijena nekretnina, banke bez ikakvog pokrića odobravaju suludo velik broj hipoteka i mjenica kreditno nesposobnim građanima i kako bi kompletan financijski sustav mogao zbog istog brzo kolapsirati...

Prije svega, jedno obrazloženje. Pokušaj nekog kraćeg sinopsisa ovog filma ravan je apsurdu. Zašto? Odgovor je posve jednostavan. Velika većina, ako ne i cijeli film obilježen je metodama laičkog načina objašnjavanja situacije koja je dovela do kolapsa globalnog financijskog tržišta iliti svima znane 'globalne krize'. Eh, sad se vjerovatno pitate što je tu tako teško i komplicirano? Kratak odgovor, sve!

 

 

Iskreno rečeno, većinu ljudi ovakove teme odvraćaju. Izgovori brzopleto izlijeću. Kog' briga što su 'oni' napravili? Nama je ionako puna kapa nesposobnih političara, a kamoli financijskih mešetara iz Amerike. Krivo, krivo i krivo. Ovaj film bi trebalo prikazivati 24/7 na velikim platnima po gradskim trgovima, školama, crkvama, televizijama, pa čak i vrtićima. Jesam li totalno izgubio razum? Nakon gledanja ovog horora (da, dobro ste pročitali), bit će da i jesam.

ŠOK I NEVJERICA! Grubo buđenje kroz sferu namijenjenu zabavi (uglavnom). Parafrazirat ću jednu izjavu iz filma koja će vam nadam se barem malčice iskristalizirati rečeno. "Istina je poput poezije. Većina ljudi je ne želi slušati." Da, toliko je ozbiljno. Uz dužno poštovanje, zaboravite na sve prijašnje filmske pokušaje objašnjavanja situacije koja nas je dovela do stanja u kojem se nalazimo (a sudeći po svemu, mogli bismo i opet), ovo je film koji se čekao.

Po svim pravilima hollywoodske mašinerije, ovaj film se nikad nije trebao snimiti. Zašto su naposlijetku to dozvolili kad 'đavo opet čuči pred vratima'? Odgovor na to ne znam, a iskreno rečeno, strah me i saznati. Kapa do poda Bradu Pittu koji je pokazao volovska muda kad se sa svojom producentskom kućom 'Plan B' odvažio na adaptaciju istoimenog romana Michaela Lewisa. Istina je da unatoč brojnim dokumentarcima (spomenut ću samo "Inside Job" iz 2010.) i igranim filmovima, većina ljudi i dan-danas nema pojma što se desilo, no tome je sad kraj.

Uz ovako zvučna imena i 'friških' 5 nominacija za Oscara, šire mase bi trebale hrliti ka kinima, a ako se to na koncu i desi, cilj je ispunjen. Ljudi napokon trebaju saznati istinu o institucijama i pojedincima koje su nas spiz...e i na putu su da to ponovno učine.

Neću dalje zboriti o detaljima kao što su gluma, scenarij ili režija. Reći ću još samo jedno. Ovo je jedan brilijantno osmišljen i realiziran film kojeg OBAVEZNO morate pogledati, no upozoravam vas, istina će vas šokirati.