Recenzija filmova "Spotlight" Toma McCarthyja i "Trumbo" Jaya Roacha

Nakon što sam u kinima odgledao paaa... veliku većinu kandidata za nadolazeće Oscare, mogu vam sa sigurnošću potvrditi kako je konkurencija strahovito jaka.

Kako sve brže 'gazimo' prema sredini veljače i uskoro nam u kina stižu neki vrlo zanimljivi noviteti, valjalo bi ovu maratonsku priču polako privesti kraju. Izbor ovotjednih kandidata pao je na dva izuzetno 'škakljiva' naslova, no unatoč njihovim neprivlačnim temama kao što su pedofilija i čisti akt gluposti velikih političkih institucija, riječ je o filmovima koje obavezno trebate pogledati.

Nedugo nakon preuzimanja posla glavnog urednika u poznatim dnevnim novinama 'Boston Globe', Martyu Baronu (L. Schrieber) u oko upadne interesantan članak o odvjetniku, Mitchellu Garabedianu (S. Tucci), koji je javno obznanio kako je bostonski kardinal Bernard Law (L. Cariou) imao saznanja o seksualnim zlostavljanjima djece od strane bostonskog svećenika Johna Geoghana, al' nije ništa poduzeo u svezi toga. 

U želji da javnost sazna istinu i potpune razmjere tog skandala, Baron angažira redakciju 'Spotlighta', posebni 'Globeov' odjel specijaliziran za istražiteljsko novinarstvo. Urednik 'Spotlighta', Walter Robinson (M.Keaton) upozori Barona kako to neće biti lak posao pošto katolička crkva ima izuzetno jak utjecaj u gradu Bostonu, no isto tako je i naglasio kak će njegov tim dati sve od sebe kako bi istina izašla na vidjelo. Kako istraga sve više napreduje, Robinson i njegova ekipa ostanu šokirani pravim brojem žrtava i svećenika uključenih u njihovo zlostavljanje... 

Neću vam lagati. Nije ovo lak film za gledanje i teško je bilo kojem normalnom čovjeku obuzdati osjećaj mržnje i prijezira spram tim zmijolikim gadovima u haljama. Nemojte me sad krivo shvatiti. Znam da su ovo teške riječi i da će se neki zbog svojih religijskih uvjerenja osjećati uvrijeđeno, no mislim da ja osobno, odgojen kao katolik imam potpuno za pravo reći ono što mislim. Jasno vam je (nadam se) kako sam ovim grubim (a padaju mi na pamet i puno gore) riječima prozvao isključivo one koji to zaslužuju, no kad malo bolje saberete dojmove, lako se zapitate: - A koliko toga još ima da niti ne znamo?

- Dal' je ovaj bostonski skandal (jedan od većih u modernoj povijesti) tek kapljica u moru sličnih i kako nakon takvih gnjusnih spoznaja svoje dijete danas-sutra odgajati načinom na  koji to (većina) Hrvata čini od hmmm... stoljeća sedmog, ne znam, al' znam da ću svakako biti na oprezu. Iznimke naravno postoje, dobrote ima i bit će, al' razmjeri ovakvog zla bacaju ogromnu, neoprostivu sjenu na one koji propovijedaju upravo suprotno. 

Film, sam po sebi je napravljen baš ono, školski. Jel' to dobro? Pa, kad već okupiš ovoliko glumačkih talenata, pronađeš intrigantan materijal za scenarij, onda valjda i nije teško mahati redateljskom palicom. Tom McCarthy možda i nema neki pozamašni redateljski opus za sobom, no posjeduje ili bolje rečeno, na tragu je pronalaska one snažne dramske crte kakvu su nekoć moćno 'iscrtali' velikani poput Alana J. Pakule ili Sidneya Lumeta. 

Ipak, bit ću iskren i reći kako ovo nisu neki novi 'predsjednikovi ljudi' ili 'tv mreža'. Tema jest mučna i na trenutke iznimno napeta, no fali onaj snažan udarac. Glumci se trude, ritam filma je dovoljno dinamičan, al' nešto fali. Postoje određeni momenti zgražanja i nevjerice, al' samo momenti. Mislim da se ne varam kad kažem, da o ovom filmu kroz 15-20 godina gotovo nitko neće pričati s ushitom kakvim se danas nostalgično prisjećamo filmova gore spomenutih redateljskih velikana.

No, unatoč toj nezahvalnoj spoznaji, film se prikazuje sad i treba ga pogledati ako ništa drugo, onda poradi tematike. Neke stvari se jednostavno ne smiju zaboraviti, a kamoli oprostiti. Želite saznati više o sličnim, nemilim događajima? Pokušajte onda pronaći daleko potresnije dokumentarce: "Mea Maxima Culpa: Silence in the House of God" (2002) ili "Deliver Us From Evil" (2006).

Potkraj 40-ih godina prošlog stoljeća, Dalton Trumbo (B. Cranston) je jedan od vodećih i najznačajnijih scenarista u Hollywoodu. Socijalno osviješten, Trumbo se s nekoliko kolega glasno zalaže za prava radnika unutar filmske industrije i aktivan je član komunističke partije. Po svršetku rata, u S.A.D.-u se razvija sve glasnija i agresivnija anti-Sovjetska kampanja i dojučerašnji respektabilni sugrađani u očima javnosti postaju izdajice i neprijatelji.

Poznata kolumnistica Hedda Hooper (H. Mirren) potpomognuta slavnim glumcem Johnom Wayneom (David James Elliott) zaopočne s javnim progonom članova partije unutar filmske industrije, a ubrzo se uz nekolicinu kolega (točnije, još 9 scenarista) na udaru nađe i sam Trumbo. U samom početku, Trumbo dobije moralnu i novčanu podršku od strane pojedinih kolega i prijatelja poput cijenjenog glumca Edwarda G. Robinsona (M. Stuhlbarg) no, pod sve snažnijim pritiskom politike i javnosti, vrhovni sud osudi Trumba i ostale scenariste na zatvorsku kaznu zbog navodnog širenja komunističke propagande. 

Nakon odsluženja zatvorske kazne, Trumbo i njegove kolege scenaristi nalaze se u nezavidnoj poziciji. Njihova imena se nalaze na famoznoj 'crnoj listi' zbog čega ih niti jedan filmski studio ne želi angažirati. Trumbo ipak ne odustaje. Nakon što završi pisanje scenarija za romantičnu komediju "Praznik u Rimu", on zamoli kolegu i prijatelja Iana McLellana Huntera (A. Tudyk) da se na scenarij potpiše svojim imenom i kao takav ga preda studiju, a novac će podjeliti.

Ipak, to nije dovoljno. Trumbo ubrzo proda svoje veliko imanje i s obitelji se preseli u malu kuću, a kako bi prehranio svoje najmilije, Trumbo za minimalnu cijenu ponudi svoje scenarističke usluge kontroverznom vlasniku producentske kuće 'Kings Brothers Productions', Franku Kingu (J. Goodman) specijaliziranom za B produkciju... 

Auuuf! E ovo je pravi kapitalac od filma. Mnoge mlađe generacije pojma nemaju o famoznoj McCarthyevoj eri i njegovom tzv. 'lovu na crvene vještice', al' vidi čuda, 50-ak godina kasnije nalazimo se u khmm... N.D.H., pardon, republici Hrvatskoj gdje ministarske pozicije polako zauzimaju kojekakvi deklarirani fašisti. Baš krasno! Ponovno živimo opasno i svaka izjava se važe i tumači kako kome odgovara. Osobno nisam član nikakve stranke i s vremenom sam postao potpuno apolitičan, no ovo što se sad događa više nema veze niti s politikom, niti nečijim uvjerenjima. Ovo što se sad događa je čisti akt ludosti i gluposti. Dok ovo pišem po meni izbija ona omražena crvena boja, al' ne boja partije nego sramotnog rumenila. Zar nas povijest ničemu nije naučila? No, ispričavam se, izrevoltiran sam odlutao od samog filma.  

Poput gore navedenog, i ovaj film se trebao desiti. Zašto? Upravo zbog onog što sam maloprije spomenuo. Ne smijemo zaboraviti prošlost ma koliko god sramotna i bolna bila i ne smijemo ponavljati iste pogreške. Dalton Trumbo je bio jedan izuzetno talentiran (spomenut ću samo scenarije za "Thirty Seconds Over Tokyo", "Spartacus" i "Exodus"), inteligentan i pravičan čovjek i gle gdje ga je to na kraju dovelo? Na javni (izmanipulirani) stup srama, rub gladi i siromaštva. A zašto? Zato što je glasno rekao što misli. Zato što je smatrao da i mali čovjek ima svoja prava. Pih! 

Bio bi tu kraj priče da Trumbo nije bio veći od gluposti. On se nije predavao i njegov tvrdoglavi ego ga je vodio u 'gerilsku' borbu sa iskvarenim sustavom. Naravno,  bila je to dugotrajna i bolna bitka u kojoj su se brojni  dojučerašnji tzv. veliki prijatelji sakrili ispod kamenja čuvavši svoje guzice, no konačna pobjeda je donekle isprala okus gorčine. 

Bryan Cranston (a i većina glumačke ekipe) je izvanredan u naslovnoj ulozi i prava je šteta što postoje jako mali izgledi da za svoj talent na kraju bude okrunjen toliko željenim zlatnim kipićem. Mislim da bi to bio nezaboravan i emocijama nabijen govor prilikom preuzimanja nagrade, a kad pogledate film, bit će vam jasno i zašto. 

Na veliku žalost, naša borba tek počinje. Ekstremizam, netolerancija i radikalizam bujaju na sve strane, pojavljuju se kojekavi Trumpovi sa svojim fašističkim idejama, pojedine vlasti provode cenzuru kao i u najcrnja vremena iza željezne zavjese (op.a. Poljska), a mi?