Kad se baviš iznajmljivanjem privatnoga smještaja svi neupućeni u taj posao misle da dođeš, eventualno pozdraviš gosta, daš mu limunadu pa ubereš novce i lagodno živiš ostatak zime.

E neće ići.  Bez muke nema nauke a ni iznajmljivanja bez muke (stara narodna).

To nije lagan posao. Ja to zovem online oranje.

Vidi ovo:

Korejac s kojim se moraš sporazumjeti. Ma doduše NE MORAŠ ako ti novac nije mio.

Znači, moraš. Jer budimo realni, lakše je meni naučiti par tamo nekih hankulu znakova nego njemu par engleskih riječi.

Nema veze ako će se Yonghwan možda već sutra svojim autom spustiti niz stepenice iza Sv. Stošije jer mu je GPS tako naredio, mi smo tu da budemo ljubazni domaćini i odgovaramo na SVA pitanja jer smo ovim putem ne samo iznajmljivači nego ujedno promotori vlastitoga grada.

Kolika je udaljenost do plaže, šalje Mojica poruku preko Airbnb-a mojoj susjedi koja inače ima vikendicu prvi red do mora te slike na profilu koje to i dokazuju.

Da li je možda Vaš apartman u centru grada udaljen 2 minute hoda do Petrčana, tako bi barem trebalo biti, evo  piše tu na internetu, znatiželjan je Yuna.

Hubert se dosjetio da bi u apartaman za 3 osobe moglo stati njih 6. Za cijenu dvoje. Huberte, Aristotelu...

Jean-Clouda zanima apsolutno sve o našim prekrasnim spomenicima kulture u Zadru i široj okolici jer lakše se dopisivati sa mnom nego proguglati ono što ga zanima.

Melissa želi biti u centru Zadra, imati privatnu plažu do koje ne mora pješačiti, garažu za auto i bezglutenski doručak u 7.30 sati.

Online oranje, rekoh ja.

Ipak, sve se može ako si super kreativan, konjskih živaca i dovoljno voliš novac. Mislim da je lakše visiti na mobitelu 0 do 24, 24/7 nego stajati svaki dan na +41 u hladovini sa „Zimmer frei" kartonskim natpisom na pravdi Boga.

A ima ih. Nagledam se svakodnevno tih bakica na relaciji Zadar-Biograd.

Imaju li one ikoga u obitelji tko je internetski pismen? Imaju li  ikoga uopće? Znam da je fora u tome da će se uvijek naći netko kome smještaj neće odgovarati, hoteli su puni, traži se krevet više pa će baka taj dan možda zaraditi 200 a ne samo 100 eura.

Uzmi ili ostavi. Mada su takve situacije rijetke. Današnji turist je informiran, ima jako dobro isplaniran svoj godišnji odmor od prvog do zadnjeg dana jer vrijeme je novac, a ići se kockati hoćeš li imati gdje prespavati ili ne stvar je prošlosti.

Pri tome ne mislim na avanturiste koji su spremni noć provesti na plaži, u autu, svejedno gdje, nego na obitelji sa djecom, poslovne ljude, osobe starije životne dobi itd. kojima treba malo više komoditeta od komaraca i pogleda u zvjezdano nebo.

Mladi, pomozite svojim bakama koje su vam nekada brisale šmrklje. Teleportirajte im te Zimmer Frei kartonske natpise natrag u 1998. godinu i uhvatite se online oranja. Zabavno je. A sad odoh prevesti ovaj Yonghwan upit jer #euri

마사의 받은 편지함 에서   :)